PREKO ALBANSKIH AKTIVISTA KA DUGOROČNIM PROMJENAMA
„Moć omladine je zajedničko bogatstvo za cijeli svijet. Lica mladih su lica naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nijedan segment društva ne može parirati moći, idealizmu, entuzijazmu i hrabrosti mladih.” – Kailash Satyarthi
Kosovo, zemlja koja ima najmlađu populaciju u Evropi, rame uz rame sa beskrajnom nepravdom i insistiranjem na svojim pravima, poznata je kao nezaustavljiva aktivistička država.
Kosovski revolucionarni činovi su počeli od ranih vremena. Jedan od slučajeva je iz 1981. godine kada je student u menzi Univerziteta u Prištini razbio tanjir u znak protesta zbog dugotrajnog maltretiranja. Ovaj čin nije naišao na odobravanje, kao i mnoge druge aktivističke akcije koje državni vrh još uvijek ne prepoznaje.
Aktivizam kao dobrovoljna baza pojedinaca u cilju promjene reformi i pravila neprihvatljivih velikom dijelu populacije, mora se tretirati sa strašću i motivacijom. Kao takav, njegova suštinska svrha je pomoć ljudima i grupama u osjetljivim situacijama, što je više od socijalnog rada, koji stvara promjene u životima ljudi i u okruženju u kojem se razvijamo, živimo i funkcioniramo.
Kosovska historija objektivno pokazuje da je djelovanje mladih ljudi u njihovim društvenim borbama dovelo do transformacija koje su promovisane u svakom konkretnom historijskom trenutku da bi ostvarili svoje ciljeve u skladu sa zajedničkim interesima. U tom smislu, obrazovanje je povoljan alat.
Najveći revolucionarni akti mladih su protiv političkih zahtjeva – da se stvarnost “gura pod tepih”.
Sa ove tačke gledišta, mladi ljudi Kosova teže da održe sigurnost moći obrazovanja i vjeruju da ono treba da vodi čovjeka ka postizanju najviših ciljeva. Društvena funkcija obrazovanja, njegov sadržaj i suština promijenili su se tokom posljednjih decenija, determinisani uslovima materijalnog života i društvenih odnosa. Stoga mladi osnivaju razvojne projekte koji teže društvu, čija je osnova edukacija njegovih članova.
Već dvije uzastopne godine (2019-2020) omladinski lideri sa Kosova koriste i analiziraju sve institucionalne načine rješavanja problema kroz izvještaje, kampanje i sastanke različitih oblika putem kojih se izvještava o nekompetentnosti profesora sa plaćenim diplomama koji glume uloge nastavnika. Nakon svih napora, protesti su organizovani kao simbolična akcija, gdje su nakon perioda od sedam mjeseci tri osobe napustile svoje radno mjesto.
U okviru ove teme održana je izložba na Trgu “Zahir Pajaziti” u Prištini pod nazivom “Plagijat ministra obrazovanja”, koji je umješan u najveću aferu plagijata i prevara. Pored toga, održani su marševi protiv lošeg kvaliteta obrazovanja u kojima su učestvovali učenici iz 29 opština Kosova pod sloganom „Ne ide se u školu“ gdje je istaknut nedostatak bezbjednosti u školama i nasilje nad učenicima. U čestim protestima studenti pokazuju da ih loš kvalitet obrazovanja tjera da napuste zemlju. Prema pisanju medija, srednjoškolci su primjetili veliko nezadovoljstvo kvalitetom obrazovanja, ali i veliku želju i spremnost da svojim glasom utiču na unapređenje reformi u kojima se sprovodi obrazovni sistem.
Na Međunarodni dan mladih održan je protest na prestoljničkom trgu punom kofera. Kroz suze i bol ispričali su svoja priče, kako su primorani da napuste Kosovo u potrazi za boljom budućnosti. Iako većina nije svjesna ili voljna da se suoči sa kršenjem prava, jasno je da su mladi skloni promjenama, dok se njihovi duh i motiv ispoljavaju kroz različite činove pokreta, bili oni mirnog ili umjetničkog sadržaja.
Studentski feministički pokret je još jedan dobar primjer. Platforma koja se bavi mobilizacijom studentske kritike iz feminističke perspektive i koja je kreirana na principima rodne ravnopravnosti i socijalne pravde. Sa uvjerenjem da Univerzitet treba biti dostupan svima u službi javnog dobra, gdje se zajedno radi na dobrobiti studenata kroz feminističku kritiku.
Glasni i suprotstavljeni turbulentnim procesima su i primjeri kao: Protest protiv rusko-ukrajinskog sukoba; Protiv silovanja, progona, prijetnji, zlostavljanja i ubistava žena; Učestali protesti zbog zanemarivanja i odbijanja da napreduju procesi ljudskih prava pod sloganima “Homofobu nije mjesto u Skupštini” i višegodišnje parade ponosa; Razni pozivi za bojkot proizvoda susjednih zemalja ka normalizaciji bilateralnih odnosa; Protesti na državnom nivou protiv zdravstvenog sistema; Razne inicijative protiv diskriminacije i terorizma, itd…
S vremena na vrijeme svijest značajno raste, ali pored svijesti, evidentan je i nedostatak političke kulture. Sistem je kompleksan, pa se ljudski aktivizam zasniva na nužnosti, objektivnoj osnovi koja usmjerava ljudsko djelovanje, u kojoj su integrirani interes, svrha, sredstva i uslovi.
Kako bi Kosovo izgledalo kada bi omladina mogla da učestvuje u donešenju više odluka?
Mladi mogu da promjene Kosovo, jer su svjesni problema koji ih pogađaju. Zajedno, budimo svjesni zakona koji obavezuju naše učešće u procesu donošenja odluka, kao što su: javno zdravstvo, zapošljavanje, obrazovanje, socijalna pitanja, građansko i demokratsko obrazovanje, životna sredina, prostorno planiranje i ruralni razvoj i kultura, sport i rekreacija . Tačnije, Zakon BR. 03/L-145 za osnaživanje i učešće mladih https://gzk.rks-gov.net/ActDocumentDetail.aspx?ActID=2654.
Neki od faktora koji bi uticali na povećanje učešća mladih u donošenju odluka su: podrška omladinskih organizacija; angažovanje većeg broja mladih u javnim institucijama kao pripravnici ili u sličnim oblicima; diskusije sa mladima o opštinskim politikama. Ovdje bi očigledno učešće u donošenju odluka doprinjele: ispunjenju njihovih potencijala u zemlji u kojoj žive; razvoju boljih politika za mlade ljude; većoj aktivnosti mladih u javnom životu; stvaranju inkluzivnijih zajednica.
Poznata je izreka:”Škola te ne uči životu”. U principu, ovo nam izgleda apsurdno, jer idemo u školu da učimo ono što ne znamo. Međutim osnova ove izreke je u stvarnosti vrlo istinita. Ko god se zanima aktivnostima bilo koje prirode, a u ovom slučaju omladinskim, vidi da su one odličan dodatak nastavi koja nedostaje u školama, a to je promocija društvenog razvoja, kroz slobodne aktivnosti.
Jedini izlaz je direktno suočavanje sa problemima kako bi se prevazišli izazovi države. Najčešće u životu lekcije naučimo iz prethodnih borbi. Zato, budimo neustrašivi, hrabri, poletni, dinamični i samouvjereni. Izrazimo svoje ideje, potencijal, kreativnost, vjeru i veliku energiju kako bismo stvorili bolje mjesto za sve nas. U okviru dobrovoljnog aktivizma borimo se protiv prisutnih negativnih pojava u društvu i naučimo načine pristupa problemima koji nas okružuju.
I na kraju, nakon svega što je rečeno i učinjeno, na nama je da odlučimo da li želimo da naša lica i djela budu promjena i inspiracija ostalih. Naše je da stvorimo svijet u kojem želimo živjeti. Na nama je da pokažemo da smo mi promjena, i da smo mi neko. Ja i ti.
