Pravo da se boriš za svoja prava

IZDVOJENO

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

Prema popisu iz 2002. godine, 14,28% ukupnog stanovništva Vojvodine čine Mađari. U Novom Sadu oni predstavljaju drugu, po veličini, etničku grupu. Mađarski jezik jedan je od šest službenih jezika u Vojvodini, a u školama postoje i odvojena odjeljenja za djecu mađarske nacionalnosti.
Agnes i Irena pohađaju mađarska odjeljenja i za Perspektivu su govorile o tome kako je biti Mađar u Novom Sadu te koliko, kroz obrazovanje, imaju kontakta sa djecom srpske nacionalnosti.

Njihovu priču donosimo u videu.

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

“Perspektiva obilazi gradove po celoj bivšoj Jugoslaviji i sa mladima razgovara o društvenim problemima aktuelnim u njihovoj sredini. Ne namećemo im svoje stavove, puštamo ih da kroz dijalog sami nađu svoje zaključke. Svi sve vrijeme govore o mladima, a “Perspektiva” je jedina ili gotovo jedina koja zapravo pušta njih same da se izjasne kako se osećaju i kako gledaju na stvari.”

Marčelo

“Odlična ekipa radi na projektu “Perspektiva”. Mislim da su odabrali bitne teme i pitanja, teme koje se ili prešućuju ili se nude lažni, podilaživački odgovori na njih. “Perspektiva” pokazuje pravo stanje svijesti mladih u regiji. Mladi su isprepadani. Puni su bijesa jer žele biti drugačiji, a okolina osuđuje drugačije.”

Edo Maajka

“Svaki put kad se vratim sa snimanja Perspektive puna sam dojmova jer me razmišljanja mladih iznenade, ali neki put i šokiraju. No, čak ni u tim situacijama gdje sam prepoznala uskogrudnost razmišljanja kod mladih, ne želim krivicu baciti na njih. Iz njihovih usta progovarali su njihovi roditelji, djedovi i bake, ljudi koji, možda i previše, formiraju njihova mišljenja.”

Remi (Elemental)

„Perspektiva u jednoj prostoriji sučeljava djecu različitih grupacija. Mladi ljudi su mnogo inteligentniji i neiskvareniji nego mi. Pokazuju nevjerovatnu hrabrost da pred našim kamerama govore o svojim mišljenjima, al i onome o čemu im pričaju roditelji. Hrabrost mladih ljudi – to je ono što mi trebamo kopati i tražiti u ovoj zemlji.“

Brano Jakubović (Dubioza Kolektiv)

“Perspektiva obilazi gradove po celoj bivšoj Jugoslaviji i sa mladima razgovara o društvenim problemima aktuelnim u njihovoj sredini. Ne namećemo im svoje stavove, puštamo ih da kroz dijalog sami nađu svoje zaključke. Svi sve vrijeme govore o mladima, a “Perspektiva” je jedina ili gotovo jedina koja zapravo pušta njih same da se izjasne kako se osećaju i kako gledaju na stvari.”

Marčelo

“Odlična ekipa radi na projektu “Perspektiva”. Mislim da su odabrali bitne teme i pitanja, teme koje se ili prešućuju ili se nude lažni, podilaživački odgovori na njih. “Perspektiva” pokazuje pravo stanje svijesti mladih u regiji. Mladi su isprepadani. Puni su bijesa jer žele biti drugačiji, a okolina osuđuje drugačije.”

Edo Maajka

“Svaki put kad se vratim sa snimanja Perspektive puna sam dojmova jer me razmišljanja mladih iznenade, ali neki put i šokiraju. No, čak ni u tim situacijama gdje sam prepoznala uskogrudnost razmišljanja kod mladih, ne želim krivicu baciti na njih. Iz njihovih usta progovarali su njihovi roditelji, djedovi i bake, ljudi koji, možda i previše, formiraju njihova mišljenja.”

Remi (Elemental)

“Perspektiva u jednoj prostoriji sučeljava djecu različitih grupacija. Mladi ljudi su mnogo inteligentniji i neiskvareniji nego mi. Pokazuju nevjerovatnu hrabrost da pred našim kamerama govore o svojim mišljenjima, al i onome o čemu im pričaju roditelji. Hrabrost mladih ljudi – to je ono što mi trebamo kopati i tražiti u ovoj zemlji.”

Brano Jakubović (Dubioza Kolektiv)

IZDVOJENO

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

Prema popisu iz 2002. godine, 14,28% ukupnog stanovništva Vojvodine čine Mađari. U Novom Sadu oni predstavljaju drugu, po veličini, etničku grupu. Mađarski jezik jedan je od šest službenih jezika u Vojvodini, a u školama postoje i odvojena odjeljenja za djecu mađarske nacionalnosti.
Agnes i Irena pohađaju mađarska odjeljenja i za Perspektivu su govorile o tome kako je biti Mađar u Novom Sadu te koliko, kroz obrazovanje, imaju kontakta sa djecom srpske nacionalnosti.

Njihovu priču donosimo u videu.

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

Prema popisu iz 2002. godine, 14,28% ukupnog stanovništva Vojvodine čine Mađari. U Novom Sadu oni predstavljaju drugu, po veličini, etničku grupu. Mađarski jezik jedan je od šest službenih jezika u Vojvodini, a u školama postoje i odvojena odjeljenja za djecu mađarske nacionalnosti.
Agnes i Irena pohađaju mađarska odjeljenja i za Perspektivu su govorile o tome kako je biti Mađar u Novom Sadu te koliko, kroz obrazovanje, imaju kontakta sa djecom srpske nacionalnosti.

Njihovu priču donosimo u videu.

POPULARNO

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

FAKAT – 5 EP

Posljednja episode prve sezone serijala “Fakat” donosi zanimljive nalaze. Početkom tekuće godine, državni ministar saobraćaja i komunikacija obećao je uspostavljanje 4G mreže u Bosni i Hercegovini, saznajte da li je ovo obećanje i ispunio. “Fakat” govori i o zaduženjima vlade Federacije, na koje je premijer u svojim izjavama, čini se, zaboravio. Pored reakcija građana na navedeno, donosimo i zanimljivo priču o čupanju dlaka iz nosa.

FAKAT – 4 EP

Četvrta epizoda serijala Fakat i dalje raskrinkava vijesti koje drugi uzimaju zdravo za gotovo. U ovom izdanju govorimo o izjavi Šefika Džaferovića, kandidata za člana Predsjedništva BiH kako političari ne smiju zapošljavati svoju djecu, pri čemu je zanemario činjenice o zaposlenju njegovog sina. Novac od Krilinškog dugau u iznosu od 125 miliona dolara uplaćen je na račun Vlade Federacije, najavljeno je da će sredstva biti uložena u infrastrukturne projekte, otkrijte da li je zaista tako. Provjerili smo i vjeruju li građani da se u porušenoj kući u selu Matuzići nalazi tajno skladište oružja, te koliko su ovakvi navodi istiniti. 

POPULARNO

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

Prema popisu iz 2002. godine, 14,28% ukupnog stanovništva Vojvodine čine Mađari. U Novom Sadu oni predstavljaju drugu, po veličini, etničku grupu. Mađarski jezik jedan je od šest službenih jezika u Vojvodini, a u školama postoje i odvojena odjeljenja za djecu mađarske nacionalnosti.
Agnes i Irena pohađaju mađarska odjeljenja i za Perspektivu su govorile o tome kako je biti Mađar u Novom Sadu te koliko, kroz obrazovanje, imaju kontakta sa djecom srpske nacionalnosti.

Njihovu priču donosimo u videu.

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

Biti slobodan = biti ono što jesi

Svoje iskustvo coming out-a i situacije s kojima su suočeni jer su pripadnici LGBT populacije podijelili su Zoran i Filip iz Novog Sada.

FAKAT – 5 EP

Posljednja episode prve sezone serijala “Fakat” donosi zanimljive nalaze. Početkom tekuće godine, državni ministar saobraćaja i komunikacija obećao je uspostavljanje 4G mreže u Bosni i Hercegovini, saznajte da li je ovo obećanje i ispunio. “Fakat” govori i o zaduženjima vlade Federacije, na koje je premijer u svojim izjavama, čini se, zaboravio. Pored reakcija građana na navedeno, donosimo i zanimljivo priču o čupanju dlaka iz nosa.

STARIJE

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

„Svi smo različiti i to ne znači da je neko ko je Srbin ili Mađar bolji čovek.“

Prema popisu iz 2002. godine, 14,28% ukupnog stanovništva Vojvodine čine Mađari. U Novom Sadu oni predstavljaju drugu, po veličini, etničku grupu. Mađarski jezik jedan je od šest službenih jezika u Vojvodini, a u školama postoje i odvojena odjeljenja za djecu mađarske nacionalnosti.
Agnes i Irena pohađaju mađarska odjeljenja i za Perspektivu su govorile o tome kako je biti Mađar u Novom Sadu te koliko, kroz obrazovanje, imaju kontakta sa djecom srpske nacionalnosti.

Njihovu priču donosimo u videu.

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Svjetski forumi su jedan od pokazatelja koliko smo otuđeni jedni od drugih.“

World Youth Forum je besplatna platforma koja okuplja mlade iz cijelog svijeta, donositelje odluka i različite uticajne dužnosnike. Ovaj forum mladima daje priliku da se umreže kako sa vrhunskim kreatorima politike, tako i sa drugim mladim ljudima koji su odlučni stvoriti promjene u svijetu u kojem živimo.
Ove godine forum je održan u periodu 3 – 6. novembra u Sharm El Sheikh-u u Egiptu, a učesnici su bili i mladi iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji su svoje obrazovanje nastavili u inostranstvu. Naši sagovornici prepoznali su značaj foruma poput ovoga, te naveli zašto bi slične platforme bile korisne na Balkanu.

Cijelu priču pogledajte u videu.

„Lepota je u različitosti“

Sevđulja je djevojka koja je potkraj devedesetih godina, sa porodicom, doselila sa Kosova u Novi Sad. Djetinjstvo i odrastanje provela je tu i Novi Sad osjeća kao svoje rodno mjesto. Stekla je mnoge prijatelje koji, kao ni ona, ne kategorišu prijatelje prema naciji i vjeri.

„Moji prijatelji su pravoslavci, imam i prijatelje koji su katolici. Moja slava je Bajram i dolaze i komšije i kućni prijatelji uvek da nam čestitaju. Dolaze moji drugari uvek, da se počaste, da mi čestitaju, da čestitaju mojoj porodici. Kao što i ja mogu da odem njima kad je neka slava, Božić. I nekako dočekamo svi zajedno, nekako lepota i jeste u toj nekoj različitosti.“

Sevđuljinu priču pogledajte u videu.

“Politika može veoma da uništi čovekov život, ako se time previše optereti.”

Pjevati hrvatsku himnu u Srbiji – sloboda izražavanja, zabava, provokacija, ili nepromišljeno djelovanje?
Mladi Novog Sada pokrenuli su ovu temu, a u videu donosimo njihove stavove.

„Radilo se o tome da sam bio zainteresovan za jednu hrvatsku pesmu, tačnije himnu, i pevao sam je iz neke da li zabave, radoznalosti, entuzijazma (…) I to je krenulo jednom neželjenom smeru, ispao sam nekakav crni bojovnik, NDH-ovac, ustaša.“

Nakon što je Stefan ispričao kako je pjevao hvatsku himnu u Srbiji, njegove kolege su reagovale na različite načine.
„I ja slušam dosta hrvatskih pesama, slušam Nove Fosile kao što i u Hrvatskoj slušaju nas. Tako, ja slušam njihove izvođače zato što stvarno mnogo lepo pevaju. Ali, nisam se odlučio za himnu jer samim tim kada počnete pevati nečiju himnu, ili mi da pevamo našu himnu u Hrvatskoj, provokacija je.“

Pjevanje hrvatske himne, Stefanov drugar Nikola protumačio je kao provokaciju, obzirom su članovi njegove porodice stradali u ratu.
„To je nekako za mene provokacija, jer ja sam izgubio nekoga tamo u Hrvatskoj i neko ne zna koga sam ja izgubio i kako su krvnički ubijani i počne da peva hrvatsku himnu. Pa kako da ja to protumačim? A dobro znam šta su mi radili 92., određenima, zato što su bili Srbi u Hrvatskoj. Ja sam 1996. godište (…) Ne mogu da oprostim nikom svoje. Draže je meni moje malo, nego njihovo sve. Znači, možda bi i dan danas ti moji preci koji su bili tamo, a samo zato što su Srbi su ubijani, sestra od 4 godine, brat od 7 godina. Samo zato što je bio Srbin u Hrvatskoj. I šta ja tu treba da prihvatim?“

Stefan je pojasnio da nije imao namjeru nikoga povrijediti.
„Ta pesma me jednostavno fascinirala. Ne zbog toga što sam želeo da veličam Hrvatsku naciju ili kulturu, jednostavno ta pesma mi je budila neku energiju u meni.“

Neki iz grupe su pokazali da razumiju zašto je Nikola Stefanov postupak shvatio kao provokaciju, dok su drugi naveli kako bi se ovakav čin posmatrao potpuno drugačije kada bi himnu pjevao neko drugi.
„Mi to jako teško prihvatamo, a ni sami ne znamo zašto. Nismo osjetili tu mržnju, nismo tad bili rođeni i ne možemo o tome da pričamo, ali jednostavno tako smo čuli. Takvo osećanje vlada ovim prostorima i jednostavno samo smo ga prihvatili a ni sami ne znamo zašto.“

„Da se pojavio momak ćelav, od dva metra, da peva hrvatske pesme, istetoviran i napucan, 90% ljudi mu ne bi prišlo. Pogotovo sami. Nego kad bi se skupila velika grupa ljudi onda bi tek prišli da ga pitaju bilo šta.“

Cijelu priču pogledajte u videu.

Biti slobodan = biti ono što jesi

Svoje iskustvo coming out-a i situacije s kojima su suočeni jer su pripadnici LGBT populacije podijelili su Zoran i Filip iz Novog Sada.

IZA SCENE

Login