Svaki drugi mladi čovjek, odnosno pola mladih iz Crne Gore, želi da napusti državu, podaci su Studije o mladima u Crnoj Gori 2018/19. Iste podatke pokazuje i istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz 2016. godine. Primijetivši to, a podstaknuti kampanjom kolega iz Bosne i Hercegovine, grupa studenata je pokrenula kampanju “Neću da idem” sa ciljem borbe za promjene. Više u priči Jelene Kontić.
“Pridružite se političkoj stranci kako biste lakše dobili državne poslove”, to je glavni moto i razlog generacija mladih Makedonaca da započnu svoj politički angažman. Neki od njih priznaju da je situacija očajna. Više u priči Dejana Azeskog.
Prva Bh. povorka ponosa održana je u Sarajevu 8. septembra. Ovaj datum ostat će upisan u historiju grada Sarajeva, ali i urezan u sjećanje preko 1000 učesnika. Atmosferu straha pobijedila je pozitivna energija, a Sarajevo je u svijet poslalo poruku da ovo jeste grad i država u kojem ima mjesta za sve. Povorka ponosa nije važna samo za LGBTIQ osobe, već za sve one čija su prava ugrožena ili djelimično ispunjena.
Autor: Azem Kurtić.
Crnogorska prijestonica, Cetinje, posljednih decenija kao da nije bila prioritet vlasti. Rupe u samom centru u Njegoševoj ulici, oronule fasade zgrada iz nekih drugih vremena, problemi sa gradskom rasvjetom, pa zatim i održavanje spomenika ili zelenih površina, neki su od problema sa kojima se Cetinjani suočavaju. To su prepoznali i mladi aktivisti, entuzijasti koji su oformili nevladinu organizaciju Aktivna zona, a onda nedavno i online platformu „Popravi Cetinje“ putem koje svako može locirati i prijaviti problem.
Prvo crnogorsko digitalno selo nastalo je prije nekoliko godina, a otkrio ga je mladi entuzijasta i inovator iz Podgorice Marko Maraš. Vrele pločnike glavnog grada Maraš je često zamjenjivao prirodom u selu Opasanica. Boraveći tamo rodila se ideja koja se razvila u sajt Seljak.me, jedan od najposećenijih u Crnoj Gori. Više u priči Jelene Kontić.
Region zapadne Makedonije nadaleko je poznat po tradicionalnim svadbama. Pored toga, ovaj kraj je poznat kao iseljenički, pa nisu rijetki slučajevi kada mladi dolaze u svoje rodne krajeve kako bi organizirali i drugu, tradicionalnu svadbu. Ovakav luksuz košta između 10.000 i 50.000 Eura. Više u priči Dejana Azeskog.