Hitna pomoć u Prištini, Kosovo: Mjesto gdje je četverogodišnja djevojčica preminula.
Zamislite da ste majka u svojim ranim tridesetim. Vaša kćerka vam je jučer rekla da joj nije dobro; primijetili ste promjene na njenoj koži, a kada je odvedete kod porodičnog ljekara, doktor vam kaže da joj date sirup i da “kažete suprugu da odvede vaše malo dijete na svjež vazduh.” Slijedećeg dana, lutate hodnicima bolnice sa djevojčicom u naručju, koja se previja od bolova, ponekad idući na drugi sprat, a ponekad na prvi, jer zdravstveni radnici i medicinske sestre na prvom spratu kažu da idete na drugi, a oni na drugom vam govore da čekate na prvom. Nakon što prođe četiri sata, još uvijek čekate, nesigurni šta da radite, sa četverogodišnjim djetetom koje se vrpolji na vašem grudima. Stanje vaše kćerke postaje sve gore; zašto je niko ne dovodi unutra, ili zašto nijedan doktor ne pruža uslugu zbog koje ste došli tu? Kada konačno prođe čekanje, vaše dijete završi u intubirano. Izvode vašu kćerku iz intubacije i šalju je u hitnu pomoć u Prištini, koja je udaljena više od sat i dvadeset minuta od mjesta gdje ste prvobitno doveli vaše dijete, ali vam ne dozvoljavaju da idete s njom u istom automobilu. Čak vam ne kažu ni gdje šalju vaše dijete. Iz sve te konfuzije, anksioznosti i nevjerice o onome što se dešava pred vašim očima, nemajući informacija osim onih koje vam daju, nađete automobil sa suprugom i stignete na mjesto gdje su poslali vašu kćerku. Kada stignete u glavnu hitnu pomoć, zateknete svoju kćerku mrtvu. Vaše dijete je preminulo! Da, mrtva je. Možete li zamisliti da se vama dogodi takva situacija? Pa, ako ne, onda postoje dva moguća razloga: ili niste dio manjinske zajednice na Kosovu, poput Melise Šale, četverogodišnje Egipćanke koja je umrla u nejasnim okolnostima, ili nikada niste imali posla sa zdravstvenim sistemom zemlje poput Kosova.
Fotografija Melisine majke, Arjane Hajre
Melisini roditelji i dan danas ne znaju zašto je njihova kćerka preminula, iako je umrla 19. februara ove godine. Djevojčica je nekoliko dana prije smrti rekla svojoj majci da je brutalno pretučena tokom posjete rođaku. Ljekar koji joj je dao sirup nije nagovijestio ništa ozbiljno, dok je konačni izvještaj ustanove u kojoj je Melisa preminula naveo da je mala djevojčica umrla od infekcije. Sve te izjave izuzetno su kontradiktorne. Kosovska policija je objavila da je pokrenuta istraga o njenoj smrti kao postupak po ovom slučaju. Vijest je javnosti ekskluzivno donijela novinarka Dea Dedinca sa RTV Dukagjini dan nakon Melisine smrti.
Svi, od ministra zdravlja do ureda pučkog pravobranioca, imali su javnu reakciju u vezi sa slučajem, počevši od NVO-a i civilnog društva.
Mreža za ljudska prava izdala je saopćenje koje, između ostalog, kaže: “Duboko smo potreseni i zabrinuti nedavnim tragičnim događajem u Gjakovi, gdje je mlada četverogodišnja djevojčica izgubila život u okolnostima koje sugeriraju grozničavu medicinsku nemarnost i moguću diskriminaciju. Ovaj ozbiljan događaj nije samo ostavio porodicu u nepodnošljivom bolu, već je izazvao ozbiljne zabrinutosti u vezi sa standardima medicinske prakse i zaštitom prava djece u našem društvu. Mališanka, navodno članica etnički marginalizovane zajednice, bila je izložena nasilnom napadu, zadobivši povrede koje su zahtijevale hitnu i pažljivu medicinsku pomoć. Nažalost, optužbe sugeriraju da je medicinski odgovor koji je dobila bio izrazito neadekvatan, postavljajući pitanja o faktorima kao što je etnička diskriminacija i koliko je to imalo ulogu u pružanju njege.”
Direktor Kosovskog instituta za pravdu, Ehat Miftaraj, na svojoj Meta stranici napisao je da “je četverogodišnje dijete iz nevećinske zajednice izgubilo život u sumnjivim okolnostima u javnoj bolnici. Ne trebamo unaprijed osuđivati postupke ili nečinjenje medicinskog osoblja. Ali zahtjev za pojašnjenjem okolnosti slučaja i provjerom da li je bilo nepotrebne medicinske intervencije trebao bi biti neupitan. S humanog, moralnog i etičkog gledišta, ministar zdravlja trebao bi biti zainteresiran, pojasniti i javno izjaviti kada četverogodišnje dijete izgubi život. Ministri i na drugim vodećim položajima trebali bi isto postupiti. Dolazi do toga da su ljudski, etički i moralni aspekti zamijenjeni političkim i monetarnim dnevnim redom, nažalost.”
Otac Melise čeka porodicu za sahranu
Ostajemo s pitanjem zašto je Melisa umrla i da li bi umrla da nije bila ostavljena da čeka četiri sata bez medicinske pomoći. Prije svega, da li bi je ostavili da čeka sate da je bila dijete iz većinske zajednice? Zaključno, Melisa i druga djeca i članovi koji nisu Albanci na Kosovu, osim Srba, ostavljeni su na milost sudbine, dok svi mi ostali znamo vrlo dobro da će tako biti sve dok političke stranke ne sprovedu značajnu politiku koja bi mogla doprinijeti nevećinskim zajednicama na Kosovu, a neće – jer znaju da im to neće donijeti glasove. Stanje i blagostanje marginalizovanih zajednica na Kosovu će nastaviti biti na rubu provalije. Dani su prošli, i mnogi će još proći, i Melisina sudbina neće biti razjašnjena, ili možda i ne mora biti razjašnjena, jer već znamo zašto više nije među nama. Ona više nije s nama jer je platila cijenu života među nama.
Autorica: Hanmie Lohaj
