EUROSTAT, data baza Evropske unije, je prošle godine izvjestila da je 24% mladih od 16 do 29 godina u EU bila angažirana u politici i promociji civilnog društva. To je puno više od prosjeka generalne populacije. Važno je napomenuti da je angažman mladih – uglavnom – digitalne prirode.
Evropska komisija kaže da njih 19% nije zainteresirana za politiku, isti broj kaže da njihov glas neće ništa promjeniti, 17% ne vjeruje u politički sistem, 16% ne privlači ni jedna stranka. Ta količina nepovjerenja u institucije i stranke je mnogo veći na lokalnom nego na evropskom nivou.
Možda i zato je mlade na nedavnom snimanju emisije PERSPEKTIVA zateklo pitanje: Što bi ste vi promijenili da možete?
“Sama činjenica da smo svi zastali na sekundu i da svi ne znamo šta bi smo tačno rekli po mom mišljenju govori to da postoji sve i svašta što bi se moglo promjeniti.”
https://www.youtube.com/watch?v=0OGe52lC-vI
“Mi kad upalimo bilo kakvu emisiju, ili vijesti, dnevnik, šta god, govori se o razlikama ili, šta više u posljednje vrijeme, o privatnim životima. Tko živi kako, tko šta ima, tko je čiji kum, tko je čiji prijatelj što smatram da nama stvara to gađenje.”
https://www.youtube.com/watch?v=0OGe52lC-vI
“Imamo neki gard i zid prema svemu tome i da nas je strah pokrenuti čitavu tu priču i početi pričati – prvenstveno zbog neke sramote!”
https://www.youtube.com/watch?v=0OGe52lC-vI
Čak 77% procenata mladih u Srbiji nema povjerenje u lidere ili stranke. U BiH je taj procenat 48.1%. Tih 77% nepovjerenja u Srbiji je dovela do protesta kaže Melina.
“Mi smo godinama u nekom stanju tihog revolta. Razlog zašto je uopće došlo do protesta jeste zato što, jednostavno, jedna kapljica vode prelila čašu.”
https://www.youtube.com/watch?v=nck8d61LXK4
“Smatram da se mi većinski plašimo da do promjene ne može doći. Sa tim u vezi mogu reći da se plašimo jednako političara koliko i politika koje oni planiraju da sprovedu ili su već sproveli i protiv kojih se mi borimo.”
https://www.youtube.com/watch?v=nck8d61LXK4
U Srbiji se mladi plaše da do promjena neće doći, njih 48% u BiH ne vjeruju da protest može nešto promjeniti. Kod njih dominira sindrom “naučene bespomićnosti”. Njihov život je određen partijskom knjižicom, a škole su pod kontrolom vladajućih. Zato oni svoje probleme ne rješavaju unutar sistema nego izlaskom iz njega.
