Na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori 2023. godine, birači uzrasta od 18 do 34 godine glasali su u prvom krugu u gotovo dvostruko manjem procentu od državnog prosjeka. Ovaj zabrinjavajući podatak jasno ukazuje na duboko ukorijenjen problem – nisku političku angažovanost mladih. Iako čine značajan dio biračkog tijela, mladi sve češće ostaju po strani kada je riječ o glasanju, javnim raspravama i aktivnom učešću u političkom životu.
Zašto je to tako? Jedan od ključnih razloga leži u političkoj nepismenosti – nedovoljnom razumijevanju političkih procesa, institucija, prava i odgovornosti. Bez političke pismenosti, mladi teško mogu donositi informisane odluke, kritikovati vlast ili inicirati promjene. A bez mladih koji znaju, žele i mogu da učestvuju u demokratskom životu, Crna Gora rizikuje da njena demokratija ostane formalna, ali ne i suštinska.
Politička pismenost nije samo sposobnost da se prepozna ko je premijer ili kako funkcioniše Skupština. Ona uključuje razumijevanje političkih procesa, prava i obaveza građana, kao i kritičku procjenu političkih informacija. Za mlade, koji nasljeđuju društvo i odlučuju o njegovoj budućnosti, politička pismenost je alat za aktivno i odgovorno učešće.
Bez nje, demokratija ostaje formalna, ali ne i suštinska – građani ne koriste mehanizme koje im sistem pruža, ne učestvuju u donošenju odluka i ostaju pasivni posmatrači umjesto aktivnih učesnika.
Građansko obrazovanje u Crnoj Gori jeste dio školskog kurikuluma, ali njegova implementacija ostaje fragmentirana. U mnogim srednjim školama se predmet izučava kao izborni, bez dovoljno prostora za praktične vježbe – simulacije izbora, debate, rad na lokalnim projektima ili upoznavanje s institucijama vlasti. Mladi često završavaju školu bez jasnog razumijevanja ko donosi odluke, kako funkcioniše sistem, ili šta znači biti politički odgovoran građanin.
Internet i društvene mreže predstavljaju dominantan izvor političkih informacija za mlade. Iako to omogućava brz pristup vijestima, istovremeno ih čini ranjivima na dezinformacije i manipulaciju. Mainstream mediji često su politički polarizovani, dok alternativni izvori nisu uvijek provjereni. Mladi nemaju dovoljno alata da razlikuju vjerodostojne izvore od pristrasnih ili lažnih vijesti, što dodatno urušava njihovo povjerenje u politiku.
Učešće mladih u političkom životu u Crnoj Gori ostaje zabrinjavajuće nisko – ne samo kada je riječ o glasanju, već i u pogledu aktivnog uključivanja u političke partije, nevladine organizacije ili javne rasprave. Iako s vremena na vrijeme organizuju proteste i jasno izražavaju revolt, ti glasovi često ostaju bez političke težine i konkretnog uticaja na odluke koje se donose. Na društvenim mrežama vidimo nalet aktivizma – lajkovima, storijima i objavama – ali taj impuls rijetko dobije institucionalnu formu ili dugoročnu strategiju. Potencijal postoji, ali bez sistemske podrške i prostora za ozbiljno političko učešće, mladi ostaju na margini odlučivanja.
Mladi su često izloženi političkim manipulacijama kroz senzacionalističke naslove, spinove i pristrasne izvještaje. U društvu u kojem su mediji pod političkim uticajem, razlučiti istinu od propagande nije lako. Nedostatak medijske pismenosti dodatno otežava situaciju.
Mnogi mladi izražavaju osjećaj razočaranja i nepovjerenja u politički sistem. Česta je percepcija da se „ništa ne mijenja“, da su svi političari isti i da se njihovo mišljenje ne računa. Takva apatija vodi ka pasivnosti i povlačenju iz političkog života.
Mladi sa kojima smo razgovarali istakli su da se politička pismenost najčešće stiče neformalno i zavisi od ličnog interesovanja, dok kvalitetno političko obrazovanje ostaje rezervisano za one koji studiraju na Fakultetu političkih nauka. Učesnici su saglasni da bi politička pismenost trebalo da bude obavezan predmet u školama, jer se većina mladih s politikom ozbiljnije susreće tek sa 18 godina, kada dobiju pravo glasa.
Jedna od studentkinja Fakulteta političkih nauka, istakla je da mladi sve manje vjeruju političarima. Smatra da je manjak informacija koje dolaze od političara ključan razlog za gubitak povjerenja i slabu motivaciju mladih za političko angažovanje.
U Crnoj Gori, mladi su na izbornim listama često dekor, a ne nosioci promjena. Na ključnim mjestima odlučivanja gotovo da ih i nema. Iako zakon ne ograničava njihov aktivizam, državni okvir ne nudi podsticaje ni mehanizme koji bi mladima otvorili vrata politike. Glas mladih često biva potisnut u korist tradicionalnih političkih figura i narativa. U partijama dominiraju stariji članovi, a interesi mladih se rijetko nalaze visoko na političkoj agendi. To stvara osjećaj da se mladi „ne pitaju“, što dalje obeshrabruje njihovo uključivanje.
U poređenju s državama regiona, politička angažovanost mladih u Crnoj Gori je slična – niska izlaznost, ograničeno povjerenje u institucije, visoka politička polarizacija. Međutim, postoje primjeri iz regiona koji mogu biti inspirativni. U Srbiji i Hrvatskoj, na primjer, zabilježeni su studentski protesti koji su izazvali konkretne političke promjene, a u Sloveniji su mladi uspjeli da nametnu klimatske politike kao prioritet.
U Crnoj Gori, studentska inicijativa „Kamo śutra“ jasno pokazuje da među mladima postoji spremnost da se odgovorno reaguje na ozbiljne društvene i institucionalne propuste. Njihova aktivnost, podstaknuta tragedijama na Cetinju i drugim društvenim problemima, ogleda se u zahtjevima za političku odgovornost, reformu sistema bezbjednosti, unapređenje mentalnog zdravlja i vraćanje građanskog obrazovanja sa naglaskom na mir. Ova grupa predstavlja primjer kako se energija mladih može pretvoriti u konkretne zahtjeve, ali i dalje ostaje izazov kako tu energiju usmjeriti kroz održive institucionalne mehanizme i dugoročne političke promjene.
Kako bi se podigao nivo političke pismenosti i aktivnog učešća mladih, neophodno je djelovati na više frontova. Prije svega, građansko obrazovanje mora postati živo i relevantno, a ne svedeno na teorijske definicije i pasivno učenje. Uvođenjem interaktivnih metoda – poput simulacija izbora, debata, studijskih posjeta institucijama i praktičnih projekata – učenici bi stekli konkretno razumijevanje političkog sistema i svoje uloge u njemu.
Jednako važno je i jačanje digitalne pismenosti, kroz uvođenje medijske i informacione edukacije u školski sistem. Na taj način, mladi bi naučili kako da prepoznaju dezinformacije, kritički analiziraju političke poruke i razviju otpornost na manipulaciju.
Pored obrazovanja, mlade je potrebno aktivno uključiti u javni život. Njihovo učešće u lokalnim savjetima, javnim raspravama ili budžetskim konsultacijama ne bi smjelo da bude izuzetak, već pravilo. Otvaranje prostora za njihovo mišljenje i omogućavanje političkog mentorstva unutar stranaka i institucija može značajno doprinijeti osjećaju pripadnosti i odgovornosti.
Konačno, potrebna je i zakonodavna podrška. Donosioci odluka moraju pokazati političku volju da mladi zaista dobiju mjesto za stolom. Uvođenje kvota za mlade na izbornim listama, formalna podrška omladinskim savjetima i kreiranje institucionalnih kanala za njihovo uključivanje u procese odlučivanja predstavljaju konkretne korake ka stvaranju političkog sistema koji ne ignoriše već osnažuje buduće generacije.
Politička pismenost nije luksuz – ona je osnova funkcionalne demokratije. Mladi koji razumiju sistem, koji umiju da prepoznaju manipulaciju i znaju kako da se bore za svoja prava, predstavljaju snagu koja može mijenjati društvo.
Kako je rekla jedna učenica iz Podgorice: „Ne želim da budem samo broj na biračkom spisku – hoću da moj glas nešto znači.“
Vrijeme je da mladi u Crnoj Gori ne budu samo posmatrači, već kreatori budućnosti. Jer demokratija nije gotov proizvod – ona je proces koji zavisi od svakog građanina, a posebno od onih koji tek ulaze u društveni život.
Informisan mlad čovjek je slobodan čovjek. A slobodan čovjek mijenja svijet.
Autorica: Milica Đokđurić
