Pravo da se boriš za svoja prava

Palicama protiv pravde

Autor: Perspektiva.plus

David Dragičević, 21-godišnji student elektrotehnike iz Banja Luke nestao je u noći  18.marta 2018. godine. Njegovo tijelo je pronađeno 24. marta na ušću pritoke Crkvine u rijeku Vrbas.Policijskom istragom je utvrđeno da je smrt nastala utapanjem, bez elemenata krivičnog djela.Nakon tri mjeseca  vršenja predistražnih radnji 28.juna 2018. tužilac je donio naredbu o sprovođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog osnovanih sumnji za ubistvo.

Na video forumu našeg portala javio se Aleksandar Gluvić iz Banjaluke koji je pokrenuo temu policijskog nasilja u ovom gradu. Aleksandar je jedan od članova grupe“ Pravda za Davida“ koji su privedeni 30. decembra.

Da se podsjetimo, 25. decembra 2018. u jutarnjim satima priveden je Davor Dragičević, otac ubijenog Davida Dragičevića, dan nakon što je odbio da primi poziv na saslušanje zbog „ugrožavanja sigurnosti“. MUP RS je nekoliko dana prije hapšenja saopštio da su protiv Davora Dragičevića i još 19 osoba podnešene krivične prijave zbog okupljanja ispred Narodne skupštine RS 17. decembra, u vrijeme održavanja posebne sjednice na kojoj je izabrana nova Vlada RS.

Foto: Aleksandar Trifunović

Davidova smrt je pokrenula višemjesečne protestne skupove „Pravda za Davida“ na banjalučkom Trgu Krajine, koji su organizovani preko Facebook grupe koja ima preko 350 000 članova. Otac i majka Davida Dragičevića sa hiljadama istomišljenika u cijeloj regiji traže istinu, pravo da saznaju ko je ubio njihovo dijete i pravo da ubica bude procesuiran.

Ubrzo nakon što je Dragičević priveden, građani Banjaluke počeli su se okupljati na Trgu Krajine u znak podrške. Isti dan, u nekoliko navrata došlo je do naguravanja okupljenih i policije, te su privedeni neki od opozicionih političara te nekoliko građana.

Međutim, ono što je problem u ovoj priči je upravo policijsko nasilje kojem građani Banjaluke svjedoče od 25. decembra. Video snimci koji su se proširili u medijima pokazali su očitu upotrebu policijske sile nad mladima, ženama, djecom i starijim osobama koje su se našle ispred njihovih štitova i pendreka u tom trenutku.

Skupovi podrške organizirani su isti dan i u drugim gradovima u BiH i zemljama regiona.

30. decembar

Davor Dragičević pušten je na slobodu 26. decembra, kada je najavio naredni veliki skup grupe „Pravda za Davida“ za 30. decembar. U danima koji su slijedili, organizirani su skupovi u BiH te zemljama regiona, a sve oči bile su uprte u Banjaluku.

Skup je imao dozvolu za održavanje do 20:00h, nakon čega su građani nastavili da šetaju na Trgu Krajine, tražeći pravdu za ubijenog Davida. Nakon protesta, dio grupe uputio se prema parkingu kod Muzeja savremen umjetnosti gdje je trebao biti održan koncert Harisa Džinovića. Na istom mjestu bili su predviđeni koncerti u sklopu proslave novogodišnje noći.

Ubrzo nakon 20h pojavile su se jake policijske snage čiji je zadatak bio da trg oslobode od građana. Oko 23:00 policija je počela „čistiti trg“.

„Sjećam se, stalo je nas petnaestak, od toga je bilo možda pet starijih gospođa. Bilo je staraca, žena, svega nas par mladića, a na nas trči 100 ili 200 pripadnika specijalne policije, što ove obične policije, što policije u civilu. Uspio sam tada da pobjegnem, idući dan sam se predao, ali su mnogi i uhvaćeni.“ – rekao je Aleksandar u temi koju je pokrenuo.

Od te noći, Davor Dragičević te još nekoliko članova grupe Pravda za Davida za kojima su izdate potjernice se nalaze u bijegu, a porodica i prijatelji kažu da ne znaju gdje sa Davor nalazi. Kao posljedica, otkazani su svi koncerti planirani u sklopu novogodišnje proslave.

„Šta će se dešavati narednih dana, kada će se Davor pojaviti, da li će se pojaviti, stvarno ne znam. Nadam se da je dobro, nadam se da neće proći ovo tek tako, da neće uspjeti da utišaju građanski bunt koji postoji skoro već godinu dana u Banja Luci i da ubistvo tog mladića koji je bio moje godište, 1997., neće proći nekažnjeno. Na nama je da tako bude.“ – dodao je Aleksandar.

Cijelu Aleksandrovu izjavu možete pogledati ovdje, te Vas ovim putem pozivamo da se i sami uključite u raspravu. Ukoliko ste bili prisutni u toku ovih dešavanja, ne oklijevajte da podijelite Vaša iskustva s nama.

POPULARNO

U strankama je posao

“Pridružite se političkoj stranci kako biste lakše dobili državne poslove”, to je glavni moto i razlog generacija mladih Makedonaca da započnu svoj politički angažman. Neki od njih priznaju da je situacija očajna. Više u priči Dejana Azeskog.

Nek’ smo, vala, i mi izašli!

Prva Bh. povorka ponosa održana je u Sarajevu 8. septembra. Ovaj datum ostat će upisan u historiju grada Sarajeva, ali i urezan u sjećanje preko 1000 učesnika. Atmosferu straha pobijedila je pozitivna energija, a Sarajevo je u svijet poslalo poruku da ovo jeste grad i država u kojem ima mjesta za sve. Povorka ponosa nije važna samo za LGBTIQ osobe, već za sve one čija su prava ugrožena ili djelimično ispunjena.

Autor: Azem Kurtić.

Mladi popravljaju Cetinje uz pomoć aplikacije

Crnogorska prijestonica, Cetinje, posljednih decenija kao da nije bila prioritet vlasti. Rupe u samom centru u Njegoševoj ulici, oronule fasade zgrada iz nekih drugih vremena, problemi sa gradskom rasvjetom, pa zatim i održavanje spomenika ili zelenih površina, neki su od problema sa kojima se Cetinjani suočavaju. To su prepoznali i mladi aktivisti, entuzijasti koji su oformili nevladinu organizaciju Aktivna zona, a onda nedavno i online platformu „Popravi Cetinje“ putem koje svako može locirati i prijaviti problem.

Prvo crnogorsko digitalno selo

Prvo crnogorsko digitalno selo nastalo je prije nekoliko godina, a otkrio ga je mladi entuzijasta i inovator iz Podgorice Marko Maraš. Vrele pločnike glavnog grada Maraš je često zamjenjivao prirodom u selu Opasanica. Boraveći tamo rodila se ideja koja se razvila u sajt Seljak.me, jedan od najposećenijih u Crnoj Gori. Više u priči Jelene Kontić.

Mladi ne odustaju od svoje tradicije

Region zapadne Makedonije nadaleko je poznat po tradicionalnim svadbama. Pored toga, ovaj kraj je poznat kao iseljenički, pa nisu rijetki slučajevi kada mladi dolaze u svoje rodne krajeve kako bi organizirali i drugu, tradicionalnu svadbu. Ovakav luksuz košta između 10.000 i 50.000 Eura. Više u priči Dejana Azeskog. 

Login