Autor: Uredništvo Perspektive
Da li je neko pogledao 52 epizode PERSPEKTIVE, dakle oko 30 sati programa? Ili izračunao da je to oko 111 stranica teksta i 66.000 riječi?
Vanja Dabižinović, student Univerziteta Sarajevo – Univerzitet Bolonja, je upravo to uradio jer mu je PERSPEKTIVA poslužila za pripremu regionalnog magistarskog rada iz oblasti demokracije i ljudskih prava. Rad je dobio ime “Kratke priče banalnog nacionalizma u Bosni i Hercegovini: debata adolescenata u TV programu “Perspektiva.” (“Short stories of banal nationalism in Bosnia and Herzegovina: Discourse of adolescents in TV show “PERSPEKTIVA.”)
Termin “banalni nacionalizam” je preuzet od Michaela Billiga, autora knjige “Banalni nacionalizam.” Autor naglašava tezu da svi mi u BiH, ( i ne samo u BiH, naravno, ali druge države nisu predmet analize), živimo u jednom ideloškom kontekstu države-nacije i nacionalizma. Mi svi promjećujemo nacionalizam kod drugih nacija, odnosno društava, ali ne prepoznajemo kod samih sebe. Vanja Dabižinović analizira izjave mladih ljudi u ove 52 emisije PERSPEKTIVE i nalazi potvrdu te teze. Istovremeno, autor uspješno pokušava da pronikne u samog sebe, u svoju sopstvenu istoriju, pronalazeći primjere kako je i on sam tokom svog odrastanja pokazivao te znakove, te kako je prepoznavao “nacionalizam” kod drugih ali ne i kod sebe. Ti znakovi nacionalizma prolaze pored nas i mi ih ne prepoznajemo. Ili, bolje rečeno, mi kao ljudska bića prolazimo pored njih, ali ih uzimamo kao nešto posve normalno postajući tako slijepi. Naš nacionalizam je naša svakodnevnica, naša rutina u kojoj sve mirnije plovimo – svaki od nas pripadnika bilo kojeg naroda ali isto tako svaki pojedinačno izolovani jedan od drugog.
Autor definira u jednom trenutku učesnike “PERSPEKTIVE” kao hrabru grupu punu optimizma i solidnog znanja. “Oni stalno upotrebljavaju metafore s lijeva i desna, potvrdjujući svoje znanje o Bosni i Hercegovini.”
Mladi u PERSPEKTIVI prepoznaju taj problem kad kažu da podjele “dolaze iz obitelji i starije generacije koje nam nameću nešto što se dogodilo dok mi jednostavno hoćemo da se zabavljamo i ne zanima nas ko je ko. “ “Te podjele nemaju nikakvog smisla. Mi smo budućnost ovog grada i nema razloga koračati nazad,” kaže jedan učesnik PERSPEKTIVE u debati.
Ipak, gotovo potresne su bile riječi jednog mladog čovjeka koji dolazi iz mješovitog braka koji ima posve suprotan problem, a ipak tako logičan u društvu “banalnog nacionalizma.” “Kad me neko pita i ja kažem šta mi je majka, a šta otac, i kad im pokušam objasniti da si ti zaista dijete od te dvije vjere, nacije ili šta god bilo, rasprava se završava tako što mi kažu: ti si dakle ništa!”
PERSPEKTIVA je po svemu jedinstven projekat koji traje već pet godina. Ne samo po tome što govori o mladima, u PERSPEKTIVI mladi govore o društvu. Ona takodjer pokazuje koliko je prostor bivše Jugoslavije preplavljen ideološkim, kulturološkim i simbolima, koliko je u centru razgovor o sopstvenom identitetu. I dok u društvu, u medijima i političkim strankama, ta opterećenja dominiraju, medju mladima dominira gotovo posve obrnut process – oni žele “normalan” život, neopterećen prošlošću. Oni žele biti dio Evrope i svijeta i mi ostali ih u tome sputavamo. Što ih društvo više sputava, oni više reagiraju time što – odlaze. Oni neće da budu “niko i ništa” samo zato što su iz mješovitih brakova, niti “nešto” samo zato što su im roditelji iz istog etniciteta.
Baš kao i autor ovog magistarskog rada oni hoće nešto bolje, oni žele u stvari prepoznavati znakove nacionalizma i netolerancije u sebi prije svega, pa onda i u drugima. Prepoznavati sebe, i druge, znači poznavati sebe i poznavati druge. Vanja Dabižinović, ostajući dosljedan obećanju sa početka svog magistarskog rada, za sebe kaže da će pokušati promijeniti pravac svog “nacionalističkog” razmišljanja i od gledanja ka drugima ka gledanju sebe samog. Ne postoje “oni” koje treba promatrati nego postojimo “mi”. Sa tim malim korakom se može puno postići, zaključuje autor ove magistraske teze. Zato je važno da postoji PERSPEKTIVA koja otvara vrata, sluša druge, važe argumente, a ne pridjeve, ocjenjuje i procjenjuje pojave u društvu sa stajališta interesa njenih učesnika. Priče učesnika PERSPEKTIVE su važne, to je ono kako mladi u njoj vide svrhu svijeta oko nas i kako vide nacionalizam u tim pričama. Što to ranije budemo razumjeli to ćemo brže pronaći druge, bolje priče.
