Nakon objavljivanja priče Nedima Sladića, mladog meteorologa iz Bosne i Hercegovine – uslijedile su reakcije. Društva, prijatelja – ali i onih koji su šutili i odobravali. Danas im je žao.
Cijeli status prenosimo:
NEDIM SLADIĆ:
„Neke stvari tek sad saznajem, ali eto, bolje ikad nego nikad. Poruka koja me zaista ostavila bez teksta kao malo kada, a nakon što je objavljena moja životna priča.
Samo ću reći jedno. I bit ću direktan, ali i oštar. Jer, pravo je vrijeme. Kad se iznose neke stvari, nek se iznesu do kraja.
Ne ljutim se što su me neki zvali tako kako jesu – pogrdnim imenima, desecima godina unazad. Bio sam ja i “Klempo” i “Ćoro” i “Dedo” i “Mrgud” i šta sve ne. Ja sam vam uvijek pomagao bez obzira na sve. Bio sam apsolutno preblag i prefer prema svima. Nisam nikada nikome pisnuo mimo dogovora. Nikada! A, ulizivali ste mi se kad je vama trebalo. Najviše kad vam je trebalo da prođete predmet jer ste se vucarali uokolo po kafama, nisam A pisnuo na to, dok sam svoje vrijeme provodio na predavanjima u amfiteatru. A mogao sam vam samo reći – to je vaš problem, ne interesuje me. Padni, zaslužio si. Ne! Došao bih i dao vam sve što ste trebali. Uvijek u zadato vrijeme i uvijek na mjesto koje ste vi tražili. Rješavao sam vam popravne ispite jer ne biste učili za finalne, pa mi opet bude žao. Držao instrukcije iz svih skoro predmeta. Dijelio sve prikupljene materijale, prezentacije, seminare. Pravio skripte svima iz kojih dan danas mnogi uče. Dijelio i šakom i kapom, bez ikakvog interesa. Sve iz kolegijalnosti, moje empatije i altruizma.
Ali, na dušu vašu kome je ogovarao i zvao dodatno još “pederom”, “čudakom” i čime sve ne. Teške su to riječi. Neka vam dragi Allah dž.š. oprosti.
Ja peder sigurno nisam. Čudak također ne. Ja znam odlično ko sam. Ja sam Nedim. Nedim koji je uvijek objeručke svakoga dočekao sa osmijehom na licu. Koji nikad nije odbio pomoći i nikog s kućnog praga nije vratio. Koji nikad nije mogao vidjeti nekoga tužnog i uplakanog. A pokazao sam vam gestama da sam čovjek kroz četiri godine dijeljenja istog prostora i zraka! Svaki put! I ne možete me pobiti argumentima i sve da hoćete! Takav ću biti uvijek, kunem se Bogom – merhametli. Takvi su mi i roditelji. Oni ne znaju drugačije. A ne znam ni ja.
U INAT VAMA!“
