S lijeve strane rukovodstvo škole “Xhemajl Kada”, s desne strane roditelji navodno pretučene djece.
13. septembra 2023. godine, u Peći, dvoje učenika osmog razreda bošnjačke nacionalnosti fizički su napadnuti od strane sedmoro albanskih učenika iste škole zato što su bošnjačka djeca odbila dati novac albanskim vršnjacima. Međutim, ovaj događaj nije ključni fenomen koji otkrivaju podaci istraživačke emisije “Betimi për Drejtësi” (Zakletva za pravdu) – prema tim nalazima, trougao koji podrazumijeva tri institucij: škola-policija-tužilac nije uspio profesionalno i dostojanstveno riješiti slučaj, čime su počinili niz proceduralnih i etičkih prekršaja.
Kada su roditelji ove pretučene djece odveli svoju djecu u policijsku stanicu u Peći, policijski službenici pokazuju zanemarivanje tako što su ih ostavili da dugo čekaju da daju izjave o incidentu i ne pružaju im prijevoz do medicinskog pregleda. Djeca su odvezena u školu od strane majke jednog od djece, Nadije Agović. Tužilaštvo ne daje odgovor da li je uspjelo obezbijediti sigurnosne snimke sa tržnice ili dvorišta škole. Slučaj se ne pojavljuje u 24-satnom izvještaju policije ni jednog dana te sedmice ili sljedeće sedmice u kojoj se događaj desio; slučaj je delegiran drugom policajcu s velikim kašnjenjem.
Direktor škole “Xhemajl Kada”, Sylë Peli, škole koju pohađaju svi učenici uključeni u ovaj slučaj nasilja, ne oklijeva nazvati isključivo i više puta bošnjačke učenike “problematičnima”, i kada se zatraži dokaz koji podržava ovu klasifikaciju, Peli ne pruža ništa. Direktor škole također, blago rečeno, aludira na činjenicu da su učenici pobjegli s časova kada se dogodio incident i da je premlaćivanje uslijedilo nakon završetka časa, iako izvještaj relevantnog istražnog policijskog službenika ukazuje da se incident dogodio tokom duže pauze. Roditelji pretučene djece ostaju uvjereni da bi njihova djeca, kada ne bi pripadala manjinskoj zajednici kao što je bošnjačka zajednica na Kosovu, bila tretirana bez zanemarivanja i diskriminacije, te da je pravda za njihovu djecu u odgodi.
Može izgledati kao da se radi o običnoj tučnjavi u školskom dvorištu u kojoj nema faktora predrasuda temeljenih na etničkoj ili rasnoj osnovi, kada dva učenika bivaju pretučeni od strane drugih učenika iz iste škole. Međutim, roditelji žrtava, Nadija Agović i Ahmed Sijarić, tvrde da su u policijskoj stanici u Peći zaposlenici bili nemarni, da su prekršili njihova prava i ostavili njihovu djecu da čekaju u hodniku više od četiri sata prije nego što su ih intervjuisali. Prema riječima majke Agović-Hodžić, bilo je potrebno da koristi svoje privatno vozilo kako bi prevezla djecu iz bolnice do policijske stanice jer policijska stanica u Peći nije obezbijedila službeni automobil za slanje navodnih žrtava na medicinski pregled.
“Čekali smo u hodniku na stanici, od jedan do tri sata, tokom tog vremena dijete je otišlo u policijski toalet dva ili tri puta, umivajući lice hladnom vodom – nisu se uopće osjećali dobro, imali su tjelesne povrede”, rekla je Agović.
“Nadija Agović, majka jednog od zlostavljanih učenika / Izvor: Betimi për Drejtësi”
“Rekla sam im neka patrola dođe da odveze dijete na ljekarski pregled jer nije dobro. Niti su našli auto, niti su ponudili kancelariju da tamo čekamo da se dijete smiri. Bio je povrijeđen i nervozan. Oba djeteta su se plašili ove situacije. Čekala sam na hodniku do 3 sata, a onda sam predložila da dejcu odvezem u bolnicu svojim privatnim autom. Djecu smo odvezli sa ocem drugog učenika i otišli u bolnicu na ljekarski pregled. Kada smo završili sa ljekarskim pregledom vratili smo se u policijsku stanicu u Peći. Pomislila sam – da li će neko da se bavi ovim slučajem? Nastavili smo da čekamo do 4:20 u istom hodniku u policijskoj stanici u Peći. Nisu našli mjesto gdje će moje dijete sjesti da ga bar malo umire, nastavila je Agović za istraživanje koje je sproveo Betimi per Drejtesi.
Roditelji djece su pominjali imena prilikom iznošenja tvrdnji o svakom kršenju za koje smatraju da je učinjeno. Tim “Betimi per Drejtesi” je pitao roditelja svakog od imenovane djece o izrečenim tvrdnjama, ali su svi odbili da govore o slučaju ili da odgovore na takve tvrdnje uz izgovor da s obzirom da se radi o maloljetnim stranama, ne mogu dati bilo kakvih detalja – osim istražnog policajca Kastriota Kasapija, koji priznaje da je slučaj preuzeo prekasno i da kada je otišao da traži sigurnosne snimke, nije ih našao.
Policajac Kastriot Kastrati naglasio je da je „uzeo slučaj prekasno, prekasno, ne samo kasno, već i prekasno, i dao sam sve od sebe da identifikujem sve dodatne radnje koje treba poduzeti da se ništa ne izostavi. To bi bilo idealno.”, rekao je policajac tokom telefonskog razgovora.
Isti medij na Kosovu saopštio je da su pokušali da dobiju odgovor na slučaj i od policijske službe za informisanje u Peći i od Osnovnog tužilaštva u Peći, ali bez rezultata.
Roditelj djeteta Sijarić Ahmed kaže da, iako su i sami kao roditelji bili zainteresovani da se uvjere da sigurnosni snimak postoji, niko nije došao po njega na vrijeme, te da je kašnjenje u traženju ovog snimka od onih koji imaju pristup da to urade, odnosno ovlaštenih službenih lica, bio namjeran, jer prema njegovim riječima, službenici institucija to nisu tražili, barem ne na vrijeme.
“Predstavio sam se direktoru škole i rekao mu da sam u istoj profesiji; Ja radim u prosvjeti, a imamo kamere ispred škole, spolja i iznutra i zamolio sam ga da pusti kamere i da vidi koja su djeca tamo. Rekao je da kamere ne rade i da je to bio kraj razgovora. Hodžićeva majka Nadija je otišla do Delta marketa i pitala. Rekli su joj da im kamere rade, ali da ih mogu dati službenim licima na njihov zahtjev. Pa se oteglo sedam do deset dana, a sad i škola i market kažu da su snimci izbrisani. Datum, vrijeme i sat su označeni na sistemu kamera, tako da se može vidjeti koji su učenici bili uključeni. Iako neko ima interes da te dokaze sakrije, uništi i eliminiše,“, rekao je Sijarić.
Ahmed Sijarić, roditelj drugog bošnjačkog djeteta, navodno pretučenog/Izvor: Betimi per Drejtesi
Jednostranost direktora škole “Xhemajl Kada”, Sylë Peli, ne počinje niti završava tamo gdje on tokom cijelog intervjua insistira da su učenici Bošnjaci nužno “problematični” ili da su koristili neljubazne reči kada su odbili da daju novac albanskim studentima, iako u informativnom izvještaju policije povodom ovog slučaja ništa od toga nije rečeno niti tačno, a ni na ništa od toga ne ukazuje ni istražni policajac Abedin Krasniqi. Štaviše, kada je od direktora zatraženo da pruži jasne dokaze o tome šta govori o bošnjačkim studentima u predmetu, koje stalno opisuje kao zaista problematične i neredovne na predavanjima, Peli odbija da pruži dokaze jer mu se postavlja pitanje da li je ekipa “Betimi per Drejtesi” bi mogla da dođe do bilo kakvog dokaza koji potvrđuje njegove tvrdnje, on mucajući kaže da tog dana to neće biti moguće iz potpuno nebitnih razloga. Direktor nikada ne dostavlja ništa što dokazuje ove njegove tvrdnje. Mora se napomenuti da, sve da je neko problematičan – to ne čini čin nasilja nad njim opravdanim ili prihvatljivim; pa tako ova neutemeljena primjedba direktora samo pojačava njegovu jednostranost i etiketiranje strana u predmetu.
“Bošnjačka djeca nisu ništa bolja; to je ista kategorija: problematični; imaju nekoliko problema u ovom smislu. Djeca se svađaju jedni s drugima; nema razloga da ovo bude tako dramatičan slučaj.“ rekao je direktor Peli.
On također pogrešno pretpostavlja da su učenici pobjegli s časa kada se dogodila tuča, što znači da su trebali biti na nastavi, ali su bili napolju. Prema policijskom izvještaju, premlaćivanje se dogodilo tokom školskog odmora. Iznošenje ove druge pretpostavke, čak i ako je tačna po prirodi, bilo je, u najmanju ruku, neprikladno.
“Moja pretpostavka je da su bježali iz škole kada se to dogodilo”, rekao je, između ostalog, Peli.
Syle Peli, direktor osnovne škole u Peći “Xhemajl Kada”/ Izvor: Betimi per Drejtesi
Direktor je priznao da nije bio prisutan tog dana kada se događaj desio, što automatski znači da su odgovornosti vezane za školu kao instituciju za to vrijeme prenesene na zamjenika direktora škole, Jehonu Nallbani.
Kada je Nallbani upitana kada su istražitelji ili policijski zvaničnici došli tražiti snimke, dala je iznenađujući komentar, inicijalno odbijajući da komentariše da li je policija došla tražiti sigurnosne snimke, hvaleći rad policije i govoreći da ne zna da li su zatražili te snimke, ali priznajući da bi ih, ako bi ih iko tražio – to moralo biti adresirano na nju u slučaju odsustva direktora.
Zamjenica direktora “Xhemajl Kada”, Jehona Nallbani/ Izvor: Betimi per Drejtesi
Novinarka (Hanmie Lohaj): Da li su došli tražiti snimke sa kamera?
Zamjenica direktora (Jehona Nallbani): Došli su i obavili svoj posao na najbolji mogući način; prikupili su sve potrebne informacije.
Novinarka: Dobro, a šta je sa snimcima sa kamera konkretno? Jesu li ih tražili?
Zamjenica direktora škole: Ne znam.
Novinarka: Ne znate? Ako bi tražili snimke sa kamera, od koga bi ih trebali dobiti?
Zamjenica direktora škole: Od mene ili od direktora.
Stoga, direktor je potvrdio da nije bio prisutan tog dana kada se događaj desio, te nijednog dana nakon toga. Sigurno je reći da ljudi iz policije ili tužilaštva nisu došli tražiti snimke sa sigurnosnih kamera; stoga, zamjenica direktora Nallbani nije potvrdila da su to učinili.
Kao epilog, razumijemo da je zamjenica direktora bila odgovorna tog dana, zbog odsustva direktora koji je otputovao na odmor sredinom septembra. Neslaganje između izjava direktora i njegove zamjenice je očigledno. Kada je direktora upitan da li je zamjenica direktora pregledala kamere u vezi s tvrdnjama roditelja da je premlaćivanje njihove djece nastavljeno od tržnice do školskog dvorišta, on je rekao ne, dok je zamjenica direktora Jehona rekla da jeste, da je pregledala snimke.
Novinarka pita direktora: Je li zamjenica direktora pregledala kamere? Ili je pregledala, ali nije sačuvala snimke?
Direktor Peli: Ne, nije ih vidjela. Kažem vam da ih nije vidjela jer je policija došla i uzela ih, i mi se nakon toga nismo bavili slučajem.
Kada je novinarka pitala zamjenicu direktora da li je pregledala kamere ili ne, ona je rekla da jeste.
Novinarka: Da li ste vidjeli snimke sa kamera?
Zamjenica direktora Nallbani: Da, jesam.
Škola “Xhemajl Kada” je škola sa najviše učenika iz manjinskih zajednica u Peći i jedna od škola s najvećom raznolikošću po pitanju broja etničkih zajednica na Kosovu. Tradicionalno, u ovoj školi pohađaju časove učenici iz zajednica Roma, Aškalija, Egipćana i Bošnjaka. Prema statistikama koje je prezentirao direktor iste škole, Sylë Peli, “Xhemajl Kada” ima ukupno 1219 učenika, od kojih su 51 Roma, 16 Aškalija, 67 Egipćana i 87 Bošnjaka, kao i 47 učenika iz zajednica Roma, Aškalija i Egipćana koji su dio programa intenzivnog učenja. Unatoč ovim brojkama, Perspektiva je saznala da je diskriminacija prisutna u ovoj instituciji i da mnogi roditelji iz ovih manjinskih zajednica nisu zadovoljni kako se njihova djeca tretiraju, s posebnim naglaskom na vrh, odnosno rukovodstvo ove obrazovne institucije. Ova diskriminacija rezultirala je smanjenjem broja učenika iz nevećinskih zajednica u ovoj školi. Kada je kontaktiran od strane Perspektive, direktor Peli to potvrđuje rekavši:
“Trenutno, prema statistikama, svake godine broj bošnjačkih učenika opada. Od predškolskog do devetog razreda, imamo ukupno 87 bošnjačkih učenika, dok imamo 181 učenika iz zajednica Roma, Aškalija i Egipćana”, rekao je Peli.
Direktor škole je rekao da je oslobodio od škole na sedmicu albanske učenike koji se sumnjiče da su pretukli bošnjačku djecu. Roditelji bošnjačke djece tvrde da se to nikada nije dogodilo. Direktor škole odbio je pružiti bilo kakav dokument ili službeni papir koji ukazuje da se takvo nešto desilo. Prema propisima na Kosovu, kada učenik uznemirava drugog učenika, on mora biti udaljen iz škole na period od jednog do tri mjeseca; međutim, direktor Peli kaže da je uklonio albanske učenike uključene u ovaj slučaj na sedmicu; stoga, kako je rekao, “nisam mogao ništa drugo uraditi; to su bila moje sva ovlaštenja”.
Prošlo je više od mjesec dana od objavljivanja ovih saznanja iz Betimi për Drejtësi. Perspektiva je kontaktirala roditelje oba bošnjačka učenika, i oni kažu da ništa nije učinjeno povodom slučaja u koji su njihova djeca uključena. Perspektiva je pokušala kontaktirati institucije, ali nijedna nije odgovorila, odbijajući govoriti o tome šta (ni)su učinili. Nadija Agović, kao majka i građanka Kosova, kaže da istinski vjeruje da bi se njeno dijete i njegov slučaj, da nije Bošnjak, tretirali drugačije.
