Prvog jula će biti tačno sedam mjeseci od dugoočekivane liberalizacije viza za Kosovo. Osim raznih mišljenja, osjećaja i očekivanja vezanih za ovu liberalizaciju, bilo je mnogo, ili bolje reći bezbroj, izvještaja i predviđanja da će mladi ljudi Kosova u velikom broju napustiti svoju zemlju kako bi otišli u evropske zemlje na rad, i vjerovatno se nikada neće vratiti. Vijesti i upozorenja koja su govorila da će 30% svih radnika i 50% mladih ljudi napustiti Kosovo u roku od tri mjeseca preplavila su medije svuda. Pozivi na hitno obavještenje o smanjenju potrošnje bili su podjednako alarmantni. Međutim, do sada, brojke ne govore ovo, osim ako se brojke namjerno ne tumače pogrešno i ne manipulišu.
U februaru, Hibrid.info je objavio publikaciju u kojoj je novinar Uran Haxha, između ostalog, rekao povodom ovog pitanja: “Kao novinari, imamo problem da predvidimo koliko će ljudi otići i hoće li Kosovo biti ispražnjeno. Liberalizacija viza poklopila se s vremenom kada se hiljade pripadnika dijaspore vraćaju sa Kosova u svoje domove u Evropi nakon zimskih praznika koje su proveli na Kosovu. Svake godine u ovo vrijeme dolazi do priliva putnika, a priliv putnika na aerodromu je izuzetan, ali to nije spriječilo neke medije da koriste fotografije priliva na aerodromu kako bi prikazali da Kosovari napuštaju Kosovo,” naglasio je Haxha.
Istina je da trebamo ispitati brojke tokom dužeg vremenskog perioda kako bismo napravili koherentnije mjerenje i izvukli zaključke, i možemo čak sačekati do kraja 2024. godine da to uradimo. Međutim, ovi prvi mjeseci su reflektivni i jasni pokazatelj činjenice da mladi Kosova nisu ispraznili zemlju, barem ne u ekstremnim brojevima o kojima se govorilo.
Istoričar Asdren Shala, o mladima koji su do sada otišli, što se možda ne može nužno nazvati emigracijom budući da statistike pokazuju da je veliki broj mladih koji su u inostranstvu tamo zbog akademskih studija, glavnu krivicu pripisuje vladi, rekavši da “Ono što se dešava s privatnim vlasništvom i kapitalistima na Kosovu je da svakim danom sve više oduzimaju ljudima dostojanstvo. Ljudi bježe odavde zbog boljeg obrazovanja, što Kosovo nije osiguralo nijednom obrazovnom politikom od rata. Stoga, pojedinci imaju brojne druge motive za odlazak. Nemamo obrazovanje, nemamo zdravstvo, nemamo infrastrukturu, i nemamo nikakva pravila.” Vlada mora nešto uraditi po ovom pitanju,” rekao je Shala.
Čak je rekao da bi scenario u kojem mladi napuštaju Kosovo odgovarao vladi jer “odgovara vladi Kurtija da mladi građani napuste zemlju” jer, prema njegovim riječima, “dijaspora bi tada glasala za njega, s obzirom na to da dijaspora obično sudi uopšteno.”
Iako brojke ne pokazuju masovni egzodus mladih, evidentno je da je liberalizacija viza dovela do zatvaranja najpoznatijih gastronomskih objekata u glavnom gradu Kosova. Različiti faktori utiču i određuju određene posljedice u razvoju ekonomije u maloj zemlji kao što je Kosovo; međutim, širenje lažnih vijesti, kao u ovom slučaju, ne predstavlja samo dezinformacije, već ima uticaj i na opštu atmosferu i praktičnu percepciju razvoja našeg načina života i svakodnevnog života u odnosu na “strani svijet”. Nezadovoljstva mogu biti velika zbog dobrobiti i kvaliteta javnih usluga u mnogim sferama na Kosovu, ali postoji i fenomen porodične bliskosti, gdje “ptica ne napušta gnijezdo” ili “ne napuštaju sve ptice gnijezdo i graditelje gnijezda, tj. roditelje.” Dakle, šest od deset porodica može imati jedno dijete koje radi kao imigrant u zemlji EU, ali ovo često stvara optimalnu stabilnost za drugu djecu da razviju život u svojoj domovini.
Također postoje i oni koji misle da je mogućnost barem kratkoročne migracije zdrava i profitabilna, jer za izoliranu omladinu poput naše, to će biti prilika da reflektuju i sami vide način na koji je život organizovan i strukturiran u dijaspori u “evropskom stilu” u mnogo pragmatičnijem obliku, uklanjajući svaku moguću precijenjenost i idealizaciju takvog života.
Šta god da je tumačenje razloga zbog kojih mladi biraju otići ili ostati, jedno je sigurno: Kosovo nije ispražnjeno od svojih mladih, barem ne još.
Autorica: Hanmie Lohaj
