DA SU ONI “NEKO” U SRBIJI: SISTEMSKA PROMJENA

DA SU ONI “NEKO” U SRBIJI: SISTEMSKA PROMJENA

Kada bi mladi bili “neko” u državi prije svega bi radili na sistemskoj promjeni u Srbiji, od toga da državne institucije rade svoj posao, zakon da se poštuje, a građani da se slušaju.

Činjenica je da mladi nisu dovoljno uključeni u donošenje odluka, a država ne uspijeva da uspostavi kvalitetnu strategiju za mlade. Međutim, na primjerima brojnih protesta koji su obilježili prethodnu godinu mogli smo upravo njih da vidimo na prvoj liniji odbrane.

Udruženi aktivisti su organizovali masovne blokade saobraćajnica u Beogradu i drugim mjestima sa ciljem da se pitanje iskopavanja litijuma od strane kompanije Rio Tinto zatvori. Aktivisti u Novom Sadu su nastavili svoju borbu protiv usvajanja Generalnog urbanističkog plana (GUP) ovog grada koji će važiti do 2030. godine, a na koji je upućeno najviše primjedbi u istoriji prostornog planiranja u Srbiji – gotovo 13.000 negativnih primjedbi koji su mahom odbijene. Tabloid Informer je objavio intervju sa serijskim silovateljem, a žene u Srbiji su se ujedinile i organizovale niz protesta koji su uspjeli da skrenu pažnju na nepovoljni status žena u Srbiji, ali i nereagovanje institucija.

“Ženska revolucija”

Aktivistkinja organizacije “Žeska solidarnost” Jelena Riznić izašla je u javnost sa svojim iskustvom o muškom nasilju i nereagovanju institucija. Kako kaže, čovjek koga je prijavila za proganjanje 2019. godine je u augustu prošle godine na Instagram profilu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića napisao da želi da je ubije i da je nabavio pištolj – čovjek je priveden, pištolj zapljenjen, a on ubrzo pušten iz zatvora.

“Ako slijedeći put inicijali u slučaju femicida budu moji, moje pitanje je da li će i tada javnost govoriti da je reč o tragediji? Jer ja znam da neće biti. Biće ubistvo koje je moglo da bude spriječeno, mnogo puta. I biće nešto za šta postoje krivci, a to nije samo moj progonitelj. To su i institucije koje me nisu slušale. Iste one koje su ubile dvogodišnju djevojčicu i više od dvadeset žena prošle i svake prethodne godine”, napisala je ona u svom otvorenom pismu.

Riznić za Perspektivu kaže da je veliki problem to što se u institucijama, kada im se žene obrate, veliki dio odluka oslanja na individualnu procjenu ljudi u sistemu kojima se one obraćaju, koji istu vrše na osnovu svojih individualnih ubjeđenja, vrijednosti i stavova.

“Ženska bezbijednost mora da bude izvan tih individualnih stanja, uvjerenja i sličnog. Potrebno je da postoje nekakvi kontrolni mehanizmi koji bi sve te institucije nadgledali u sprovođenju zakona, koji su vrlo često dobri”, kaže Riznić.

Objašnjava i da se mladim djevojkama i ženama time šalje poruka da ostanu tihe, a ima mnogo primjera gde žene zapravo šute i ne govore o svojim problemima. Upravo tu ne treba mlade djevojke i žene da pokleknu, već moraju da budu i hrabrije i drskije od sistema.

“Vidimo sa kojom lakoćom se aktivistima pakuju tužbe i to brzinom koju nijedna žena nije doživjela za svoju pravdu. Treba da se bunimo protiv takvog sistema, a ako to nekada znači da neke zakone kršimo, onda bi to trebalo i da radimo zato što zakoni vrlo često postoje da bi nas držali u tom stanju u kojem ništa zaista ne može da se promijeni. Sa druge strane, mislim da se posljednjih godina neke stvari i mijenjaju i to tako što žene pomjeraju granice i prave tektonske promjene u sistemu”, ističe.

“Izlazak na crtu” sistemu donosi – institucionalno maltretiranje

Aktivista Brajan Brković je godinama uključen u brojne aktivističke inicijative u Novom Sadu, bilo je targetiranja onlajn i oflajn, ali i prozivanja u Narodnoj skupštini Republike Srbije i to od strane poslanika vodeće Srpske napredne stranke (SNS) koji su govorili o njegovom dedi.

Od prošlogodišnjih protesta je nakupio pet krivičnih i četiri prekršajne prijave, dok sa druge strane njegove prijave protiv nepoznatih lica koja su njega ugrožavala nisu procesuirana.

“Kod nas kada niste okarakterisani kao neko ko je ‘njihov’, institucije vas ignorišu. Toliko ignorisanje u jednom momentu prerasta u institucionalno nasilje”, kaže Brković.

Mladi, kaže, treba više da putuju jer će tako širiti svoje vidike čime bi se i nivo polarizacije društva smanjio, a nakon što SNS ode sa vlasti biće potreban određeni vremenski period dok se način razmišljanja kod ljudi ne promijeni, a tu upravo ulaže nadu u mlade.

“Novim generacijama mladih je primaran način komuniciranja preko društvenih platformi koji ipak pruža neki drugi vid informacija i ostavlja neku šansu da se vi izdignete iz nekog konteksta i da vidite da je život nešto drugačiji i da imate priliku da istražujete “, objašnjava.

Ekološke teme mladima još uvek nisu “uprljane” politikom

Mladi u Srbiji se mahom ograđuju od politike, ali su se pokazali aktivnim i na ekološkim protestima protiv kompanije Rio Tinto. Sa ovim se slaže i novinar i aktivista pokreta “Marš na Drinu” Ivan Bjelić, koji za Perspektivu kaže da je na blokadama uočio iznenađujuće veliki broj mladih ljudi.

Objašnjava da pumpanje nacionalizma, pogotovo među mladima, nikada nije dobar znak, ali je bitno razlikovati koliko tih ljudi zapravo ima od onoga koliko su glasni.

“Mladi bi više trebalo da obrate pažnju ko su oni, gdje su, kako ih vlast vidi i na koji način mogu da utiču da se njihov položaj podigne na viši nivo. Tim podjelama bi trebalo da se kaže stop, a mladi da politiku ne posmatraju kao nešto što je loše i uprljano. Nije, već su samo ljudi koji se njom bave, a mladi bi trebalo da skapiraju to da je politika smjenjiva i da smo mi ti koji utiču na to”, dodaje on.

Da su oni neko…

Sagovornike Perspektive upitali smo šta je ono što bi prvo promijenili u državi ili sa čime bi počeli da su oni “neko”.

Brković kaže da bi se prvo fokusirao na poštovanje i primjenjivanje zakona – nad svima.

“Svi ti ljudi koji su trideset godina unazad prolazili nekažnjeno su uvijek služili kao primjer koji ohrabruje i koji je doveo do toga da je nama u načinu razmišljanja korupcija na najnižim nivoima, pa će tako na primjer svako pokušati da se švercuje u autobusu. Vladavina prava i zakona jeste osnova svake države i jedino se na taj način može doći do toga da državne institucije i državni službenici i političari budu percipirani kao servis građana, a ne kao bojler kroz koji prolaze pare”, ističe on.

Riznić kaže da bi ona mijenjala način na koji se institucije i šire društvo odnosi prema ženama kada im se obrate.

“Definitivno bih promijenila atmosferu u kojoj žene ne smiju da se bune. Voljela bih da u takvoj atmosferi odrastu nove generacije djevojčica i da znaju da smiju nego i da moraju da se bune, da prelaze granice i da se bore za sebe i za druge žene”, kaže ona.

Bjelić kaže da je teško odlučiti se za jednu stvar koju treba, ali ako bi morao da bira, počeo bi od zakona i kontrolisanja vodnih resursa u Srbiji.

“Problem je to što voda sada postaje privatna svojina i što se prodaje, eksploatiše, uništava, devastira i to su neke stvari na koje bih prvo obratio pažnju – na Zakon o vodama i na samo korištenje vodnih resursa “, objašnjava.

Autorka: Aleksandra Reves

Foto: Radio 021

Prethodni članakSA DRUGE STRANE DUNAVA
Naredni članakOD MALIH LOKALNIH BORBI DO VELIKIH POBJEDA ZA BOLJE BH. DRUŠTVO