Iako su protesti studenata i građana u Srbiji ove godine rijeđi nego lani, njihov pokret se priprema za naizbježne izbore. Sve ankete pokazuju da su im šanse vrlo velike.
Sadašnji predsjednik planira da bude izabran za premijera, po logici – gdje sam ja tu je vlast. U njegovom taboru još analiziraju da li im je bolje da odvoje predsjedničke i parlamentarne izbore ili ne. S druge strane studenti kažu da je represija prelila čašu i da se pokret otpora ne može zaustaviti što god režim planirao.
“Tolika je represija u mojoj državi da, bukvalno, ne znam da li smijem da pređem preko pješačkog prelaza, a da me interventna jedinica ne pokupi i ne ubaci u maricu svoju i odvede ko zna gdje.”
https://www.youtube.com/watch?v=TU-3lfW0siQ
“Ostaćemo da živimo u tom zulumu ako se ništa ne promjeni. Tako da mi se trenutno borimo za jedan život dostojan čovjeka.”
https://www.youtube.com/watch?v=TU-3lfW0siQ
U BiH je pokret studenata iz Beograda motivirao mlade da izađu na ulice. Mladi iz Zenice su u martu prošle godine protestirali jer se ne osjećaju sigurno.
“Mislim da su studenti u Srbiji veliki pokretači svega. Jer, da oni nisu digli svoj glas ne bi se niko u regionu uopšte ni pobunio za neke stvari. Oni su nam, jednostavno, dali tu motivaciju jer vidimo da i kod nas u Bosni sve češći bojkoti. U nekoj mjeri smo doživjeli to što su oni htjeli da kažu i u nekoj mjeri smo razumjeli probleme u našoj državi napokon. I drago mi je što su na protestima u Zenici većinom bili mladi ljudi.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-zenica-protesti/33341584.html
U Sarajevu su mjesec dana kasnije mladi protestirali radi odsustva reakcije vlasti na tragediju u Jablanici.
“Gdje su pare? Gdje su pare? Gdje su pare?”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-specijal-protesti/33384720.html
“Bježe od nas. Evo, došli smo im na prag umjesto da dođu ovdje, da pričaju sa svojim narodom, oni bježe južnije. Trebala sam ih ja sačekat dolje negdje, da im postavim neka pitanja. Njih ne treba pitati, njih treba smjenjivati. Ništa drugo.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-specijal-protesti/33384720.html
Ali, ni Zenici ni u Sarajevu se nije pojavio veći broj mladih pa su ih vlasti lako mogli ignorirati.
“Razočarala sam se. Opet se nadam da će se ta masa povećati, povečati, ali vidim da se ne povećava. Ja se mogu zaputiti iz Mostara.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-specijal-protesti/33384720.html
Mladi kažu da je glavni uzrok apatija koja dominira u BiH.
“Mislim da su mladi ljudi u BiH, kao i ostale generacije, prilično apatični zato što se nas trenira na jednu apatiju već 30 godina.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-mladi-sarajevo-protest/33404369.html
“Ima straha među mladima, definitivno. Ali mislim da je više vjerovanje da se neće ništa promijenitii.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-mladi-sarajevo-protest/33404369.html
Drugi vide uzroke u mentalitetu.
“Mentalitet tipa za ovo naše stanje, «samo nek se ne puca, dobro je, samo nek smo živi i zdravi, premale ambicije i očekivanja, ograničenih ambicija i to vodi sad do malo težeg odziva.”
https://www.slobodnaevropa.org/a/perspektiva-mladi-sarajevo-protest/33404369.html
Ima, međutim, i još ozbiljnijih uzroka zašto mladi u BiH ne slijede primjer iz Beograda. Srbija ima jedan politički centar i jednog vladara koji sve odlučuje pa se sva ljutnja na njega okrenula. U BiH su na vlasti tri stranke, a vlast je podijeljena između države entiteta i kantona. Dakle sistem je fragmentiran. U Srbiji su protesti fokusirani na korupciju i vladavinu zakona, dok u BiH sve odmah postaje etnički problem Ako studenti protestiraju u Mostaru, to odmah sa sumnjom gledaju u Sarajevu ili Banjaluci. I obratno. Broj mladih iz BiH koji su otišli u inozemstvo je puno veći nego što ih je otišlo iz Srbije. Najbuntovniji dio populacije emigira pa se kritična masa za društveni preokret topi. U Beogradu je sveučilište autonomno dok je u BiH pod snažnim utjecajem vladajućih. Dugogodišnji život u nefunkcionalnom sistemu kod mladih stvara sindrom “naučene bespomoćnosti” -psihološko stanje kojem pojedinci vjeruju da nikakve njihove akcije ne mogu utjecati na ishod. Onog trenutka kada zajednički narativ prestane biti samo etnički i postane međuetnički i kada se time definira zajednički identitet mladih u BiH – energija za proteste će postojati.
