Uloga dijaspore u posljednjim izborima
Kosovo je u novu godinu ušlo sa starim premijerom. Albin Kurti je na državnim izborima održanim 28. decembra prošle godine ostvario najveću izbornu pobjedu u svojoj karijeri. Osvojio je čak 51,11% glasova, osiguravši drugu plebiscitarnu pobjedu i povećavši podršku za više od 9% u odnosu na februarske izbore. U vremenu između ova dva izbora – oko 11 mjeseci – Kosovo je bilo zahvaćeno institucionalnom krizom, bez u potpunosti formiranih institucija zbog nedostatka saradnje među političkim partijama.
Mnogi bi rekli da ovako ubjedljiva pobjeda Kurtija i njegove stranke nije bila u potpunosti očekivana, čak ni od samog lidera. Ipak, rezultati nisu bili potpuni šok. Datum izbora, 28. decembar, odredila je predsjednica Kosova, Vjosa Osmani, što je opozicija otvoreno kritikovala, smatrajući da bi bolje bilo da se izbori održe nekoliko dana ranije. Ako se neko pita kakvu razliku čini nekoliko dana, odgovor je jednostavan: dolazak dijaspore u Kosovo dostiže vrhunac u posljednjim danima decembra, kada mnogi dolaze kući za praznike. Ishod izbora dodatno je učvrstio Kurtijevu poziciju, dok su opozicione stranke osjetno oslabile. Prije objave rezultata, kritike su bile usmjerene na Kurtija, njegovu vladu i njen rad. Nakon što je brojanje glasova počelo, narativ se značajno promijenio i fokus se prebacio na nesposobnost opozicije, kolektivno i pojedinačno, da ponudi kredibilnu alternativu, čime je Kurtiju otvoren put do neupitne pobjede.
Perspektiva Plus u Prištini razgovarala je s mladima o ubjedljivoj pobjedi Albina Kurtija i rekordnom angažmanu dijaspore na najvažnijim državnim izborima u historiji Kosova.
Flora Krivanjeva, 19-godišnja studentica informatike u Prištini, rekla je da smatra da su mladi nedovoljno zastupljeni u Skupštini Kosova.
„Ne mislim da u Skupštini postoji dovoljno mladih poslanika ili predstavnika mladih. Ni prije ih nije bilo mnogo, a posebno na posljednjim izborima kada su se liste s mladim kandidatima smanjile. Prednost se daje starijim poslanicima koji sada služe već drugi ili treći mandat. Dakle, ne, ne mislim da smo dovoljno zastupljeni, niti da su naši interesi adekvatno zastupljeni u Skupštini“, rekla je Flora za Perspektiva Plus.
Flora je podijelila svoj pogled na ishod ovih izbora: „Mislim da su rezultati vrlo jasni, kao što sam ranije rekla. Pokazuju da većina stanovništva Kosova, uključujući i one koji žive u inostranstvu, dijeli isti politički stav. Ne znam koliko će ovaj rezultat biti pozitivan za nas, ali za političke subjekte i za nastavak rada instiucija vjerujem da hoće, jer može pomoći da se ubrza sve što je vezano za ratifikaciju međunarodnih sporazuma.“ Dodala je i da će, u svakom slučaju, brzo formiranje institucija nakon tako dugog političkog zastoja biti pozitivan razvoj događaja.
Otkako su izbori raspisani, javna debata fokusirala se na pitanje da li dijaspora treba imati pravo glasa s obzirom na to da žive u inostranstvu, a borave na Kosovu tek sedmicu ili deset dana godišnje i nisu oni koji svakodnevno žive probleme zemlje.
Svoje mišljenje o tome je iznijela Ana Mustafa, 19-godišnjakinja rođena i odrasla u Preševu, koja je prije godinu dana doselila na Kosovo:
„Oni koji najbolje razumiju i mogu adekvatno procijeniti politički pejzaž Kosova su sami Kosovari – oni koji su rođeni i odrasli ovdje, zaposleni i obrazovani ovdje, uključeni i angažovani na Kosovu i samo na Kosovu. Oni su ukorijenjeni u lokalnoj stvarnosti i stoga imaju najviše prava da odlučuju o tome ko bi ih trebao voditi, kako i zašto. Znamo da je dijaspora glasala u značajnom broju, i da je to primjetno doprinijelo pobjedi stranke koja se može smatrati ‘populističkom’. Iako dijasporu treba cijeniti kao neiscrpan izvor podrške i truda za unapređenje zemlje, vjerujem da oni trebaju biti posebno zastupljeni , samo ne bi oni trebali određivati pobjednika. Na kraju dana, članovi dijaspore se vraćaju svojim okruženjima i svojim poslovima, dok oni koji ostaju se svakodnevno suočavaju sa izazovima kosovskog obrazovni sistem, političkog sistem i života uopšte – bez pauze, kompromisa i odmora. Upravo se njihovi glasovi trebaju čuti u najvećoj mjeri.“
Brigita Krasniqi, porijeklom sa Kosova, rođena i odrasla u Finskoj, a trenutno studentica u Briselu, kao članica dijaspore, govoreći za Perspektiva Plus je objasnila kako su joj pomiješana osjećanja po ovom pitanju:
„S jedne strane, vjerujem da dijaspora svakako treba imati pravo glasa – posebno s obzirom na to da dijaspora Kosova ima značajnu ulogu u zemlji – a s druge strane, razumijem one koji se tome protive. Na primjer, mislim da generacija mojih roditelja, rođena u Kosovu, svakako treba imati pravo glasa. Ali postoje i ljudi poput mene, koji su rođeni i odrasli u Finskoj i dolaze u Kosovo jednom godišnje, koji možda ne bi trebali glasati. Ovaj put nisam glasala; prošli put jesam. Ipak, ne vjerujem da ova debata o tome da li dijaspora treba ili ne treba glasati ima stvarnu svrhu, jer stvara podjele. Mit da cijela dijaspora podržava Vetëvendosje nije tačan. Čak i u mojoj porodici postoje vrlo različita mišljenja. Smatram da opozicione stranke koriste dijasporu kao političko oružje protiv Vetëvendosje. Ljudi imaju pravo da glasaju – i da glasaju za koga žele, bez da budu zbog toga osuđivani. Inače, to nije zdrava demokratija.“
Pisala: Hanmie Lohaj
