U Sjevernoj Makedoniji, gdje politička scena stalno prolazi kroz krize, mladi se nalaze na marginama sistema koji bi u budućnosti trebali preuzeti. Prema istraživanju koje je provela Westminster fondacija za demokratiju (WFD), čak 62% mladih bi napustilo zemlju ako bi im se ukazala prilika, dok se 80% njih opisuje kao “socijalno neaktivno”. Iako 90% mladih izlazi na izbore, polovina njih ne vjeruje da njihov glas može uticati na situaciju u zemlji. Ovaj podatak nije samo alarm za političare, već i pokazatelj dubokog strukturnog jaza u obrazovanju, informisanju i aktivnom građanstvu.
I tu počinje problem političke pismenosti, koja ne znači samo poznavanje političkih partija ili prepoznavanje lidera. Ona podrazumijeva svijest o tome kako funkcioniše država, koja su prava i obaveze građanina i – možda najvažnije – kako se utiče na procese koji oblikuju budućnost svih nas. Bez te pismenosti, demokratija ostaje samo forma bez suštine. Politička pismenost nije samo sposobnost čitanja izbornih programa ili poznavanje imena političara. Ona predstavlja kritičku svijest, razumijevanje sistema vlasti, sposobnost prepoznavanja manipulacija i – što je ključno – spremnost na djelovanje. U jednom demokratskom društvu, politički pismeni mladi nisu samo građani, oni su graditelji budućnosti.
Obrazovanje i svijest
Iako građansko obrazovanje formalno postoji u nastavnim programima u makedonskom obrazovnom sistemu, njegova primjena često ostaje na nivou formalnosti. Prema istraživanju koje je provela WFD, čak 57% mladih u Sjevernoj Makedoniji nije zainteresovano i ne prati politička zbivanja, što ukazuje na potrebu za unapređenjem političkog obrazovanja i uključivanjem mladih u političke procese.
Na nedavnoj Zoom-diskusiji u organizaciji Udruženja Perspektiva plus, 16 mladih iz cijele zemlje podijelilo je svoja razmišljanja o političkoj pismenosti. Njihove izjave bile su iskrene, kritičke i veoma relevantne.
Luka Pavićević, bivši predsjednik Srednjoškolske unije i student na Harvardu, uporedio je američku i makedonsku obrazovnu praksu. “U SAD-u je politička pismenost sastavni dio nastave. Kod nas ona zavisi od lične inicijative, i to je veliki problem”, istakao je on.
Ilija Blaževski, najmlađi kandidat za poslanika na posljednjim izborima i aktivista, dodao je da mnogi mladi imaju površno znanje, što vodi ka apatiji. “Protesti i aktivizam su prava učionica politike. Samo kroz praktično iskustvo možeš razumjeti šta političko djelovanje znači”, rekao je on.
Danilo Krstevski, predsjednik Studentskog parlamenta Pravnog fakulteta, naglasio je da studenti prava i političkih nauka imaju prednost, ali šta je sa ostalima? “Političko obrazovanje mora biti obavezno za sve. Demokratija se ne gradi samo sa pravnicima”, poručio je Danilo.
Koji su glavni problemi?
-
Obrazovni jaz: Građansko obrazovanje postoji samo na papiru – u praksi je zapostavljeno. Nastava je često teorijska, bez prostora za diskusiju, kritičko mišljenje ili stvarno uključivanje.
-
Dezinformacije: Mladi se najčešće informišu preko TikToka, Instagrama ili YouTube-a, gdje je tačnost informacija upitna.
-
Sistemska marginalizacija: Mladi rijetko učestvuju u donošenju odluka. Političke partije ih vide kao birače tokom kampanja, ali ne i kao nosioce ideja i vizije.
-
Apatija i nepovjerenje: Većina mladih je razočarana u sistem i političare. Bez vjere da se nešto može promijeniti, teško ih je motivisati da se uključe.
Politička pismenost kao alat za promjenu
Mladi koji su aktivni – kroz proteste, studentske parlamente, nevladine organizacije – pokazuju da znanje i motivacija donose rezultate. Ali oni su izuzetak, ne pravilo. Da bi se politička pismenost proširila, potrebno je sljedeće:
-
Reforma obrazovanja: Građansko obrazovanje mora postati interaktivno, savremeno i povezano sa stvarnim životom. Simulacije izbora, debate, učenje kroz praksu.
-
Medijska i digitalna pismenost: Učiti kako prepoznati lažne vijesti, propagandu i pristrasne izvore – posebno na društvenim mrežama.
-
Podrška za omladinski angažman: Lokalne vlasti i država treba da kreiraju programe koji uključuju mlade u donošenje odluka i kreiranje politika.
-
Otvaranje prostora za mlade u politici: Pravo učešće u institucijama, ne samo simbolično prisustvo na izbornim listama.
Iskustva iz svijeta – i šta možemo naučiti
Dok se Sjeverna Makedonija suočava s izazovima kao što su nisko političko angažovanje i nedovoljna uključenost mladih u demokratske procese, nekoliko evropskih zemalja nudi inspirativne primjere unapređenja političke pismenosti.
Primjer je Finska, koja od osnovnog obrazovanja sistematski uključuje sadržaje o medijskoj i političkoj pismenosti, podstičući kritičko razmišljanje, prepoznavanje dezinformacija i razumijevanje institucija. Nastavnici prolaze obuke kako bi vodili diskusije o demokratskim vrijednostima, a učenici imaju priliku da simuliraju izborne procese.
Estonija je primjer uspješne digitalne demokratije. Mladi su aktivno uključeni u kreiranje politika putem e-Consultation platformi i školskih inicijativa za digitalnu pismenost. Takvo učešće gradi povjerenje u institucije i jača osjećaj pripadnosti.
U njemačkim školama, posebno kroz predmete poput “politike” ili “građanskog obrazovanja”, podstiču se diskusije o aktuelnim političkim pitanjima, što vodi ka većem političkom znanju i većoj želji za uključivanjem. Istraživanja pokazuju da to ima snažan uticaj na razvoj građanskih vještina.
Iskustva iz Finske, Estonije i Njemačke pokazuju da se politička pismenost ne gradi samo formalnim obrazovanjem, već i stvaranjem kulture otvorenog dijaloga, uključenosti i digitalne transparentnosti. Sjeverna Makedonija može iz toga izvući važne lekcije – posebno kada je riječ o uvođenju političkog obrazovanja, digitalnoj komunikaciji s mladima i podsticanju aktivne školske debate. No za to su potrebni volja, ulaganja i vizija.
Mladi nisu samo budućnost – oni su ovdje i sada – s energijom, idejama i sposobnošću da budu pokretači promjena. Ali bez obrazovanja, informacija i prilika, ta energija će ostati neiskorištena.
Stvorimo društvo u kojem politička pismenost nije luksuz, nego pravo. Naučimo mlade ne samo kako da glasaju, nego i zašto glasaju. Jer informisana mlada osoba nije samo građanin – ona je čuvar demokratije.
Elena Pavlovka Dokovska
