Mladi: razjedinjeni promatrači ili ujedinjeni pokretači promjena?
U savremenom društvu, politička pismenost mladih predstavlja ključan preduslov za aktivno građanstvo, funkcionalnu demokratiju i izgradnju održivih zajednica. Ne mora svaka mlada osoba imati ambiciju da postane politički lider ili da se aktivno bavi politikom, ali je od suštinske važnosti da razumije kako politički sistem funkcioniše, ko donosi odluke i kako te odluke direktno utiču na svakodnevni život građana.
Jedan od primjera kako politika i donosioci odluka direktno oblikuju živote mladih jeste način na koji se raspoređuju javna sredstva – bilo da se radi o finansiranju obrazovanja, zapošljavanju mladih ili rješavanju problema nasilja u porodici i zajednici. Nedavni slučajevi femicida, kao i nedostatak adekvatne reakcije institucija na prirodne katastrofe poput poplava u Jablanici, jasno pokazuju da političke odluke (ili njihovo izostajanje) imaju ozbiljne i često tragične posljedice.
Mladi u Bosni i Hercegovini to vide, osjećaju i sve češće reaguju.
Iako se građansko obrazovanje formalno nalazi u nastavnim programima, njegovo provođenje u praksi je često površno, neinteraktivno i nedovoljno usmjereno na razvoj kritičkog mišljenja i aktivnog djelovanja. Prema ličnom iskustvu i kroz razgovore sa vršnjacima, primjećujem da sve više mladih ljudi pokazuje interes za politička zbivanja, žele da razumiju sistem u kojem žive, da budu uključeni, pa čak i politički angažovani. Ipak, društvena apatija i osjećaj nemoći sve više guše tu inicijativu. Zbog sve većeg broja negativnih dešavanja, tragičnih slučajeva i opšteg nepovjerenja u institucije, mnogi – uključujući i mlade – odustaju od angažmana i okreću se isključivo rješavanju svojih ličnih problema.
Školski predmet “Demokratija i ljudska prava” trebao bi biti polazna tačka za podsticanje mladih da djeluju, mijenjaju i budu pokretači pozitivnih promjena. Nažalost, on je često shvaćen kao suhoparna obaveza, bez prostora za praktičan rad, diskusije i analizu aktuelnih političkih zbivanja. Potrebno je razvijati i neformalno obrazovanje, kroz omladinske radionice, debate, simulacije političkih procesa i mentorski rad sa aktivistima i donositeljima odluka.
Uloga mladih u političkom životu Bosne i Hercegovine sve je češće tema stručnih analiza i javnih rasprava, ali njihovo stvarno učešće ostaje ograničeno i nedovoljno strukturirano. Uprkos brojnim pokušajima da se mladi aktivnije uključe u procese odlučivanja, njihova vidljivost i uticaj i dalje su usitnjeni i neravnomjerno raspoređeni. Kompleksan političko-administrativni okvir zemlje, u kombinaciji s društvenom fragmentacijom, otežava stvaranje jedinstvenog prostora u kojem bi mladi iz svih krajeva mogli nastupati kao koherentan akter promjena. Potrebe i perspektive mladih u urbanim i ruralnim sredinama, kao i među entitetima, značajno se razlikuju. Ovakva slojevitost izazova se nerijetko reflektuje i kroz djelovanje omladinskih organizacija, čiji se ciljevi i metode angažmana ne podudaraju. U tom kontekstu, izostaje jasna i jedinstvena platforma koja bi okupila različite glasove mladih oko zajedničkih tema od šireg društvenog značaja. Umjesto osjećaja pripadnosti jedinstvenoj generacijskoj priči, prevladavaju lokalno specifični interesi, što otežava formiranje snažnijeg, ujedinjenog pokreta mladih unutar političkog i javnog prostora zemlje.
Kako bi se prevazišle duboko ukorijenjene podjele koje oblikuju društveni i politički pejzaž Bosne i Hercegovine, neophodno je osnažiti mlade kroz inicijative koje ih povezuju izvan granica entiteta, etničkih identiteta i socioekonomskih razlika. Zajednički projekti, otvoreni forumi i inkluzivne digitalne platforme mogu postati mostovi koji će mlade iz različitih sredina spojiti oko zajedničkih vrijednosti i izazova. Istovremeno, lokalne snage treba prepoznati i podržati — mladi lideri i aktivisti širom zemlje često pokreću promjene uprkos ograničenim resursima. Kroz ciljano finansiranje, mentorstvo i pristup javnom prostoru, njihove ideje mogu prerasti u pokrete sa stvarnim uticajem. U tom procesu, ključnu ulogu imaju i mediji: umjesto da se fokusiraju isključivo na krize i podjele, trebali bi sve više isticati priče o mladima koji ne čekaju promjenu, nego je sami pokreću — u svojim ulicama, školama, opštinama.
Na kraju, ne smijemo biti neosjetljivi na krik drugih ljudi, čekajući da se problemi nagomilaju da bismo reagirali. Vrijeme je da budemo oni koji kreiraju pozitivne narative i programe osnaživanja – za nas, ali i za generacije koje dolaze. Trebamo prestati gledati jedni druge kao konkurenciju u trci za ličnim brendom, te početi graditi zajednicu u kojoj uspjeh pojedinca znači i dobrobit za širu društvenu sredinu. Jer samo zajedno možemo stvoriti društvo u kojem se čuje glas mladih – jasno, hrabro i odlučno.
Autorica: Sajra Kustura
