Načelnik opštine Bratunac, Lazar Prodanović imao je hrabrosti da javno kaže istinu i osudi kleptokratsku politiku SNSD-a, koja od Republike Srpske pravi Varšavski geto. Za sada je jedini član vladajuće stranke koji je progovorio o onome što javnost godinama nagađa da se dešava u redovima ove stranke, ali i političke scene u ovom bh. entitetu, a to su kriminal, korupcija, nepotizam, lični interesi pojedinaca umjesto dobrobiti građana u ovom sličaju Bratunca i Republike Srpske.
Ovakva kritika dolazi jer je svjedok i žrtva sve većeg pritiska i ucjene od strane SNSD-a, koji pokušava da nametne svoju volju i interese na lokalnom nivou, bez obzira na potrebe i želje njegovih sugrađana.
Ovim govorom pokazao je da ima hrabrost, savjest i dostojanstvo, a prije svega odgovornost i poštovanje prema svojim sugrađanima za razliku od mnogih drugih političara koji su podanici i sluga, te da nije sluga i podanik autokratije, već čovjek koji brine o interesima svojih sugrađana. Pokazao je da nije zaslijepljen i zaluđen lažnim obećanjima i propagandom vladajućeg sistema.
Prodanovićev govor je samo jedna u nizu kritika koja ukazuje na duboku krizu u kojoj se nalazi Republika Srpska pod vlašću SNSD-a, koji sa svojim koalicionim partnerima pokazuje sve licemjerje i dvoličnost predstavljajući svoju politiku kao patriotski čin, dok sa druge strane je ta ista politika dovela na rub sociocijalne i ekonomske propasti, kroz pljačku javnih sredstva i rasprodaju njenih prirodnih resursa otimajući sve ono što pripada građanima ovog Republike Srpske.
Ovim govorom zaslužio je pohvalu i podršku, u nadi da će i drugi politički lideri slijediti njegov primjer, jer u multietničkom društvu kakvo je bosanskohercegovačko potrebna je građanska politika, a ne etnonacionalna retorika i podjele. Potrebna je politika koja će graditi mostove, a ne zidove. Potrebna je politika koja će promovisati saradnju i toleranciju, a ne sukob i mržnju. Potrebna je politika koja će štititi prava i interese svih građana i boriti se za pravnu državu, a ne privilegije i imunitet pojedinaca.
Poznato je da SNSD ne može podnijeti kritiku slobodnomislećih građana, aktivista novinara i opozicije, jer se boji istine, promjene i socijalnog bunta, pa na sve načine pokušava ušutkati i eliminisati sve one koji se usude da se suprotstave diktaturi i da glasno i jasno kažu da je car go. U kafkanskom procesu, kroz setove represivnih zakona (Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, Zakon o medijima) i kriminalizaciju klevete u ime entiteta Republika Srpska proglašavaju neprijateljima i agentima stranog uticaja sve one koji misle drugačije i koji žele bolje za ovaj bh. entitet.
Postavlja se pitanje kako će SNSD kazniti Prodanovića za njegov čin hrabrosti? Hoće li ga smijeniti sa funkcije ili ga izbaciti iz stranke? Hoće li ga optužiti za izdaju ili ga pokušati diskreditovati? Hoće li ga pokušati zastrašiti ili ucijeniti? Hoće li ga proglasiti neprijateljem ili agentom stranog uticaja?
I na kraju ono možda bitnije, kako će reagovati građani Bratunca na govor načelnika Bratunca? Hoće li ga podržati ili osuditi? Hoće li ga poštovati ili prezirati?
Ostaje nam da vidimo da li je ova pukotina u redovima SNSD-a i vladajuće koalicije i početak nečeg još većeg, što bi moglo dovesti do početka njihovog kraja.
