Nisu loša vremena – nego četnici

Pitaju na sve strane – šta je četničko na fotografiji sa natpisom “braća četnici”? Pa četnički su – samodeklarisani četnici.

U kojem trenutku i ko vam je rekao da ste četnici, jer se kao takvi niste rodili?

Mladi četnici po drugi put se oglašavaju na instagramu i kažu “Ne stidimo se što smo Srbi i što su nam preci četnici, žao nam je ako bi trebalo”.

Trebalo bi – trebalo bi da se stidite, treba da vam je žao. U društvu u kojem flertujete s fašizmom, sa tek deceniju i nešto, prije prvih koketiranja s djevojkama – postoji dobra trulež. Jer u četnicima nikada nije bilo ništa dobro. I ne tražite vagu da dokažete da nisu samo četnici loši – jer tako neće biti manje loši. Trebalo bi da se stidite jer školske učionice, osim što ne bi smjele biti mjesto vjerske propagande – ne smiju biti nesigurno okruženje. Ni za jedno jedino dijete. A braća četnici ne ulijevaju osjećaj sigurnosti. Hoće li se naći jedan nastavnik, pedagog, vjerski službenik, čovjek – u toj školi, u tom mjestu, u toj zajednici, koji će obeshrabriti fašizam u školama, u životu?

Kako ćete tačno, mlada braćo četnici, profitirati od četnikluka u školskim klupama? Jasno je da postoji podrška školske i gradske uprave – ali imate još bar šest-sedam godina života do učlanjenja u stranku. Do tad, imate još par godina dijeljenja školskih klupa sa vršnjacima Bošnjacima – pada li vam na pamet da se bavite onim za šta su te klupe namjenjene? Naukom, znanjem?

Pogledajte svoje vršnjake – djecu. Uplašenu djecu, od kojih rijetko koje ima sve članove porodice. Jer – četnici. I nemojte osjećati moć, to je privid – osjećajte stid, djeco, i vi i oni koji su vas lagali da su četnici bili neki dobri ljudi.