Ako se politički kandidati biraju po tome jesu li kršteni ili ne, odnosno da se njihov legitimitet određuje vjerom i nacijom “predstavlja ozbiljan udar na građanski karakter i multietničku ustavnu arhitekturu Bosne i Hercegovine”. Ovo piše u analizi IFIMES-a, Međunarodnog instituta iz Ljubljane u povodu predstojećih izbora. “Temelj odnosa pojedinca i države nije vjera ili etnička pripadnost, već državljanstvo iz kojeg proizlaze prava i obaveze svakog građanina”, zaključak je instituta.
Institu u Ljubljani je u pravu. U svijetu nema primjera uspješne države koja se zasnica na etničkom ili vjerskom principu. Ali, BiH živio u stvarnosti koja je drugačija i koja je razapeta između dvije želje. Jedna je ona koju ilustriraju Dragana i Faris.
“Mladi žele neka nova lica koji narod neće dijeliti po nacionalnosti, po vjeri, koji se neće voditi parolom «zavadi pa vladaj».”
https://www.youtube.com/watch?v=xMpwEBZ3Yao
“Ako želimo da što prije dođemo do pomirenja onda se moramo što prije suočiti s prošlošću. Moramo račune iz prošlosti sve srediti da bi mogli da se okrenemo ka budućnosti. Jer opterećuje nas ta prošlost i mnogo smo preopterećeni tim pitanjima iz prošlosti. Jedina legitimna i jedina podjela koja mora da postoji među nama je da li si čovjek ili nisi. Sve ostalo je suvišno.”
https://www.youtube.com/watch?v=xKWWNnPyht8
Drugu želju ilustrira Belmin.
“Ne bih sa djevojkom koja je druge nacionalnosti ne bih bio sa njom u vezi. Ja poštujem tuđu vjeru, ali više poštujem svoju vjeru.”
https://www.youtube.com/watch?v=0BG8rMnHGdk
Teško ili nikako se može pronaći uspješna država koja svoje uređenje zasniva na vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti. U Evropi, kojoj BiH teži, barem po riječima njenih lidera, takav sistem ne postoji i nije prihvatljiv za EU. To je argument onih koji tvrde da BiH može biti samo građanska ili nikakve! Oni, sa suprotne strane, kažu da je BiH ustavno uređena kao država tri konstitutivna naroda i građana. Ako se jednom narodu građanska država predstavlja kao ukidanje njegove političke ravnopravnosti, onda se ne gradi građanska BiH nego nova podjela. BiH neće biti dio EU ako je samo netko proglasi građanskom nego tek onda kada i Bošnjak i Srbin i Hrvat imaju osjećaj da je to njihova država. Građanska država može biti cilj, ali ne može biti zamjena za dogovor o tome kako će ta država funkcionirati. Da li su ta dva koncepta toliko suprostavljena da ih je nemoguće pomiriti. Zašto nikome nije pao na pamet ovakav prijedlog: Članovi Predsjedništva, premijeri i predsjednici parlamenta mogu biti samo oni kandidati koji imaju podršku naroda kome pripadaju, ali i podršku većine druga dva naroda. Dakle, kandidati moraju imati većinu i u svom narodu i u druga dva! Tada kandidat neće moći reći “meni su moji dovoljni”, nego “moram biti prihvatljiv i drugima”. Nažalost, teško da bi se sa time usaglasili oni koji vode nacionalne stranke jer nijedan od njih nema šansi da bude izabran jer nema nikakav kredibilitet druga dva naroda.
