PRIČA O ŽENAMA

Tradicionalno se nazivaju slabijim spolom. One i u vremenu pandemije prkose tradicionalnim identitetima, zapravo samo radeći ono što su radile i prije. Donosimo priču o sedam žena – malom dijelu od stotina hiljada žena koje nećete vidjeti na press konferencijama, a na leđima nose funkcionalnost i stabilnost društva. Sigurnost, obrazovanje, zdravlje, humanitarni rad, socijalna zaštita, uslužna djelatnost, informisanje – to rade one. Ovo je priča o ženama – majkama, kćerkama i sestrama. Ovo je priča o Mirjani, Mireli, Aidi, Denisi, Benjamini, Ivani i Ines. I hiljadama drugih.

Mirjana Malenica, specijalistkinja urgentne medicine u Općoj bolnici prim.dr. “Abdulah Nakaš”. “Nas ovdje radi sedam doktorica – ženska ekipa. Sve smo udate i imamo djecu. Mi smo stub ove bolnice – mi smo one koje su prvi kontakt sa pacijentima. Kad dolaziš ovdje – bojiš se, da li je pacijent zaražen, da li ću se ja zaraziti. Normalno da se bojim hoću li zaraziti djecu ili supruga, ali to sve dođe na red tek kad završimo sa svojim poslom.”

 

 

 

Mirela Šehović, blagajnica u tržnom centru Merkator. “Uz sve što se događa mi radimo i održavamo život što je normalnijim moguć. Na raspolaganju smo građanima svakog dana, zaštićene smo od prvog dana i nadamo se da će ovo proći što prije. Mi smo nasmijane – i ako to možda ne vidite ispod naših maski.”

 

 

 

 

Aida Turjačanin, policajka MUP KS. “Žene pripadnice MUP-a KS obavljaju jednake zadatke i poslove kao i njihove muške kolege – neovisno o kakvim se okolnostima radi. Žene su ravnopravne, obzirom da smo svi prošli istu obuku – imamo ista ovlaštenja i nadležnosti. U vremenu otežavajućih okolnosti, pored redovnih zadataka obavljamo i druge poslove – nadzora, kontrole. Sve to kako bi naši građani i građanke bili sigurni.”

 

 

 

Denisa Delihasanović, volonterka. “Svaki dan primim oko sto poziva od strane korisnika – te pozive proslijedim našim volonterima koji se potrude da u što kraćem roku dostave ljudima potrebne namirnice ili lijekove. U ovom teškom vremenu pandemije koja je zadesila i našu državu, nastojimo na ovaj način pomoći našim starijim sugrađanima.”

 

 

 

 

Benjamina Londrc, profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku. “Vjerujem da iz statičnosti koju nam je donijela pandemija nastaju mogućnosti usavršavanja znanja i vještina. Moja radna definicija je dati moralni primjer kako formirati estetiku života tako da svi napredujemo od egoizma ka altruizmu. Čast je davati teoretske i stvaralačke koordinate mladim ljudima.”

 

 

 

Ivana Erić, novinarka N1 televizije. “Jedan teren pod maskom čini da osjetim neizmjernu zahvalnost i postidim se pred ljudima koji cijeli dan provedu ispod nekoliko slojeva zaštitne opreme. Jedna radna smjena od kuće dok dvogodišnja kćerka nema mira i hoće mamu – čini da se divim majkama koje rade mnogo teže poslove, često u nebezbjednim okolnostima, žive u malim stanovima sa troje, četvero djece. Ti ljudi, te žene su heroji.”

 

 

 

Ines Kavalec, predsjednica udruženja za pomoć porodica djece sa poteškoćama u razvoju “Dajte nam šansu”. “Opet se pokazalo kako sistem ne funkcioniše za porodice osoba sa teškoćama u razvoju, ali mi smo i dalje njihov glas i sigurnost.”

 

 

 

 

preuzeto sa http://ba.n1info.com/

Prethodni članakNE MOGU VIŠE!
Naredni članakČEKAJUĆI DAN…