„SLOBODA KRETANJA JE OSNOVNO PRAVO, A NE NOVOGODIŠNJI POKLON“

Zastave EU i Kosova jedna pokraj druge/ korišteno u ilustrativne svrhe/

Kosovo je 31. decembra proslavilo ne samo dolazak 2024. godine, već i prvi dan kada se Kosovari više neće suočavati s diskriminacijom u jednom vrlo bitnom aspektu. Počevši od 1. januara, tj. u novoj 2024. godini, građani Kosova mogu slobodno putovati bez viza u zemlje Schengenskog područja, ukupno 27 zemalja. Dobar dio starijih građana na Kosovu prisjeća se kako su prije posljednjeg rata na Kosovu bez ikakvih prepreka putovali u zemlje bivše Jugoslavije, i rado dijele nostalgične priče o tim putovanjima i svemu šta su vidjeli tokom njih. Međutim, mladi na Kosovu bili su jedini mladi na Zapadnom Balkanu koji nisu mogli slobodno putovati i kretati se od nezavisnosti Kosova 2008. sve do danas.

Ardi, mladić iz Prištine, na pitanje Perspektive o vijestima o liberalizaciji viznog režima, odgovorio je osvrćući se na vrijeme kada je jedna od razlika koju je osjetio između sebe i djece privilegovane klase na Kosovu, djece političara i iz bogatih porodica, bila ta da su oni imali mogućnost da lakše dobiju vize, odnosno da se slobodno kreću.

Sa zavisti sam gledao sve prijatelje čiji su roditelji bili ministri i poslanici; oni su putovali u sve te zemlje. Osim toga, polovina njih ima albansko ili makedonsko državljanstvo bez da su živjeli tamo jedan dan. A oni koji ih nemaju koristili su službene dužnosti svojih roditelja i putovali kao njihova pratnja. Postoje i oni koji su imali „jake očeve“ i nisu imali problema s količinom novca na svojim bankovnim računima, pa im nikad nije odbijena viza. Sve me svjetske znamenitosti interesuju; na primjer, nema grada u Francuskoj kojeg ne znam po imenu, ali nikad u životu nisam bio tamo. Tamo žive moji rođaci, ali nikad ih nisam posjetio, iako sam do sada četiri puta podnio zahtjev“, priznanje 21-godišnji Ardi iz Prištine.

Upitan kako je dočekao vijest da će od 1. januara 2024. građani Kosova moći putovati bez viza, rekao je da ne gleda na viznu liberalizaciju sa pretjerano entuzijazma, s obzirom na to koliko dugo je građanima Kosova uskraćena sloboda putovanja od strane država članica Evropske unije i drugih država s pravom glasa.

Gledajte, svi se ponašaju kao da je ovo neka vrsta blagoslova ili nekakav dar. Nije tako. Oduzeta su nam osnovna prava, kao što je pravo na kretanje. Ako naši političari to žele prodavati kao svoj uspjeh, a EU to želi predstavljati kao njihov novogodišnji poklon nama, to je u redu. Ali ja ne padam na to. Oni su nas izolirali, stigmatizirali i lišili nas naše slobode i naših osnovnih prava, kao što su putovanje i slobodno kretanje. Tretirali su nas kao ljude koji nikada nigdje nisu bili, i zbog njih smo to i postali; to jest, oni su nas izolirali i stigmatizirali. Za nas je EU uvijek bila maćeha, loša maćeha, mračna maćeha“, dodao je Ardi za Perspektivu Plus.

Ardenis Krasniqi, dvadesetogodišnji mladić iz Kačanika, rekao je za Perspektivu da mu je više puta odbijena viza i da se svaki put osjećao jako loše i da mu je to prouzrokovalo gubitke kako finansijske tako i u pogledu vremena i obveza.

Nepravedno je! Nepravedno je da mi, kao studentu koji je tražio turističku vizu i ispunjavao sve kriterije, ona nije odobrena. Šteta je što mladi ljudi iz Kosova, ali i ljudi drugih dobnih skupina, nisu mogli posjetiti evropske zemlje“, rekao je Krasniqi.

Iako će se građani Kosova moći kretati bez vize u zemljama Schengenskog područja, isto se ne odnosi na zemlju koja je vrlo blizu Kosovu, državu koja je dio Zapadnog Balkana. Govorimo o Bosni i Hercegovini.

Ena Hodžić, 16-godišnjakinja iz Peći, srednjoškolka, rekla je za Perspektivu da je, iako je bila vrlo sretna zbog vijesti o liberalizaciji viza, želja joj je otići u Sarajevo i upoznati svoju tetku koja tamo živi, kao i druge članove porodica njenih roditelja koji su tamo, ali da je teško da će to biti moguće zbog poteškoća i prepreka u podnošenju zahtjeva za vizu.

Žao mi je što nisu ukinuli vize; htjela sam otići svojoj tetki, koja živi u Sarajevu”, rekla je Ena, koja dolazi iz Bošnjačke zajednice na Kosovu.

Kao i Ena, mnogi stanovnici Kosova imaju porodicu i rođake u Bosni koje nisu vidjeli godinama zbog vizne barijere – drugim riječima, zbog odluka koje donose političari u službenom Sarajevu.

Mladi na Kosovu, u principu, odnosno u velikoj mjeri, uz neke male iznimke, nikada nisu mogli vidjeti Koloseum u Rimu, Krivi toranj u Pisi u Italiji, Eiffelov toranj u Parizu, ulice Španjolske ili grčke amfiteatre. Većinom su mogli čuti iz filmova o (hladnoj) francuskoj gostoljubivosti, tamošnjim cijenama, vožnjama tramvajem ili nevjerojatnom arhitektonskom zdanju koje prkosilo i izdržalo toliko događaja u Sarajevu. Međutim, iskustvo onih koji su uspjeli dobiti vizu nije bilo bezbolno, jer svjedoče da su se tokom postupaka kontrole suočavali s predrasudama, počevši od službenika.

Ardenis Krasniqi kaže da „se osjećate kao meta predrasuda kad vam na kontrolama na aerodromu postavljaju lična pitanja poput: Gdje putujete? Koji je vaš razlog putovanja? Koliko ćete ostati? Koliko novca imate sa sobom? Dakle, oni samo traže razlog da vam postave neugodna pitanja čim vide kosovski pasoš. Ne vjerujem da bi bili sumnjičavi da sam imao pasoš neke druge zemlje, čak i neke od susjednih”.

Slično iskustvo, odnosno osjećaj diskriminacije tokom svojih putovanja imala je i Serbeze Haxhiaj, poznata novinarka iz Kosova. Haxhiaj, koja je poznata po svojim člancima za svjetski poznate medije i koja je osvojila razne nagrade za izvještavanje o korupciji, siromaštvu, ratu i pomirenju, rekla je za Perspektivu Plus da “osim predrasuda i nepovjerenja, većina konzularnog osoblja u konzulatima tretira vas kao drugo-razrednu osobu. To je evidentno na aerodromima i gotovo svugdje. Čim pokažete kosovski pasoš, odmah vam traže otiske prstiju”.

Haxhiaj je nastavila govoreći da iako je velika većina viza koje je dobila bila službena, odnosno iz poslovnih razloga, izazovi sa kojima se suočila nisu bili neznatni.

Odobreno mi je stotine viza za sve ove godine, a u 99 posto slučajeva bile su poslovne vize, odnosno vize za učešće na konferencijama, forumima, radionicama. U većini slučajeva važile su 3-4 dana, koliko je manifestacija trajala. Bilo je i slučajeva da su mi izdali vizu na 48 sati, a kada bi stigla na aerodrom u jednoj od zemalja EU, upozorili bi me da ne smijem napuštati terminal jer ‘vam viza više ne važi'“, rekla je Haxhiaj.

Striktan, vrlo stresan, umoran i iscrpljujući proces prijave, čekanja u dugim redovima za odgovor na zahtjev za vizu, a zatim dobivanje odgovora koji nisu uvijek pozitivni uticalo je na mnoge živote u mnogo više aspekata nego što je susret sa članovima porodice jednom ili dva puta godišnje. Ovaj proces i to maltretiranje lišilo je mnoge mlade na Kosovu mogućnosti da ostvare neke od svojih snova u pogledu profesionalnog i ličnog razvoja i rasta.

Dopisnica Perspektive Plus sa Kosova, Vjosa Cerkini, također novinarka u Deustche Welle, objavila je status na Facebooku u jutro 27. novembra i priložila fotografiju koja prikazuje ulicu gdje se nalaze neke od najvažnijih ambasada u Prištini, u koju su više od dva desetljeća odlazili građani Kosova da bi čekali u dugim redovima na odgovor nakon podnošenja zahtjeva za vizu. Cerkini je napisala sljedeće:

Pusta ulica ambasada. U zadnje 24 godine su nam uništili duše. Karma je dobra stvar.“

Fotografija koju je objavila Cerkini

Vize su ukinute. A šta sad? Iako je vizna liberalizacija kao odluka već donesena, građani Kosova imaju pravo na slobodno kretanje u zemljama Schengenskog područja samo u određenom vremenskom trajanju, tako da boravak građana koji putuju u te zemlje ne može trajati duže od 90 dana u periodu od 180 dana.

Zamjenik ministra vanjskih poslova Kosova, Krešnik Ahmeti, upozorio je da kršenje pravila ili zloupotreba ovog prava može dovesti do ozbiljnih posljedica.

Rekao je da „možete biti deportovani nazad na Kosovo, ili novčano kažnjeni u iznosu do pet hiljada eura, a ako ne platite, postoji kamata. Može vam se unijeti bilješka u pasoš i možete dobiti zabranu ulaska u šengenski prostor do 5 godina“.

Također, Ahmeti je izjavio da se podrazumijeva i niz obaveznih provjera na kontrolnim punktovima tih država. Te provjere uključuje dokaz o povratnoj karti, dokaz o finansijskoj mogućnosti putnika ili člana porodice da pokrije troškove boravka.

Uslov je i pasoš koji važi najmanje 3 mjeseca od dana putovanja. Potreban je dokaz o putovanju, plan putovanja ili karte. Zatim, smještaj: ako ćete biti smješteni kod člana porodice morate imati podatke o tome; mogu čak tražiti identifikacijski broj osobe vašeg domaćina. Ako odsjedate u hotelu, morate rezervisati sobu. Čak i u finansijskom pogledu, morate dokazati da imate finansijske mogućnosti da pokrijete svoje troškove. Ako sami pokrivate svoje troškove, nema fiksne vrijednosti. Ali ako putujete sa porodicom, potrebno je da imate 30-50 eura na dan, ili 50-100 eura dnevno ako ćete odsjesti u hotelu. Imaju manje razlike u zavisnosti od toga gdje idete i tamošnjih cijena. Ako putujete avionom, potrebna vam je i povratna karta; ako putujete autom, to podrazumijeva neke druge dokumente. Preporučuje se imati i zdravstveno putno osiguranje“, rekao je zamjenik ministra Ahmeti.

Oni koji misle raditi u tim zemljama moraju imati radnu vizu i ne smiju raditi „na crno“. Međutim, opći utisak koji je stvoren na Kosovu otkako je stigla vijesti da nam više neće trebati vize za putovanje je da će Kosovo ostati bez mladih ljudi i da se oni neće vratiti nakon putovanja izvan Kosova. Iako su mišljenja o ovom pitanju podijeljena, neki su skeptični, a drugi zaista vjeruju da će mnogi mladi nastaviti svoj život izvan Kosova, to ćemo tek vidjeti u narednim mjesecima, posebno nakon kraja prve polovine 2024. godine.

Mnoge nepravilnosti su se događale u agencijama za podnošenje zahtjeva za vize. Upravo je novinar Vullnet Krasniqi, nakon nekoliko sedmica izvještavanja, uspio otkriti i potom objaviti da je jedna od glavnih firmi koja već godinama djeluje na Kosovu, „VisaMetric“, čak i nakon odluke Ustavnog suda, nastavila naplaćivati građanima 30 eura za vraćanje pasoša u okviru postupka podnošenja zahtjeva za vizu. Za izvještavanje o ovom slučaju, Krasniqi, koji, iako mlad i bez mnogo iskustva u profesiji, osvojio je nagradu „Novinar godine 2023“.

Novinar Vullnet Krasniqi tokom izvještavanja o prevari „VisaMetric“/ Izvor: Nacionale

Ambasade zemalja šengenskog prostora koje se nalaze na Kosovu, kao i privatne agencije koje su se bavile zahtjevima za vize, neće imati obim posla koji su imali prije 2024. godine. Ali građani Kosova neće zaboraviti svoja iskustva i gorčinu koju su osjećali kad su, jedini u regionu, morali prolaziti taj diskriminatorni, uvredljivi, nedostojanstveni i isključivi proces.

Piše: Hanmie Lohaj

Prethodni članakPOPULIZAM ILI DRŽAVNI INTERES
Naredni članakCRVENI KARTON MAKEDONSKIH STUDENATA